U mirovini se ne miruje

Odlazak na more mnogi si naši umirovljenici ne mogu priuštiti, jer su mirovine nerijetko takve da od njih ne mogu živjeti. Neki su se zato okušali u poduzetništvu.

Iako je cijeli radni vijek bila trgovkinja, Ana Kalamiza još je kao petnaestogodišnjakinja završila nekadašnji Bagatov tečaj i uz posao pomalo šivala. No kada su joj sinovi odlučili studirati, njezina i suprugova plaća nisu bile dovoljne, a zatim mirovine još manje. Stoga se posvetila onomu u čemu je najkreativnija - šivanju.

- Ovo što držim u ruci je prvi moj proizvod - spremalica za dječje krevetiće... moja nećakinja tražila, nismo nigdje mogli naći u Bjelovaru i okolici i krenule za Zagreb - kaže Kalamiza.

Kada su našle što su tražile, Ana je spremalice počela šivati, a kako u njih svašta stane - od kozmetike do pelena, majke su ubrzo prepoznale njezin rad. Spremalice je za Božić darovala i Dječjem odjelu bjelovarske bolnice. Osluškujući tržište, dopunjuje ponudu. Pa šiva i pregače, platnene slikovnice za bebe, platnene vrećice za trgovinu.

- Želimo izbjegavati plastične vrećice i to mi je dalo ideju kako bih ja mogla raditi platnene vrećice - otkriva.

I gotovo je svaka pregača unikat, a u kreativnom radu pomaže i obitelj. Ana radi u obrtu koji je osnovao sin, aktivna je na društvenim mrežama, Anine spremalice naći ćete na Facebooku, a nedavno je završila i poduzetničku edukaciju u sklopu projekta Ženska perspektiva.

Drži se gesla da se u mirovini ne miruje, dok je god zdravlje služi i rad nadahnjuje, a nešto se uspije i zaraditi.