Do pola sata bez zraka - zbog djece s autizmom

I dok prosječni čovjek udahne čak 300 puta tijekom pola sata, Budimir Šobat Buda pokušat će ne disati tih pola sata. On je inače vlasnik svjetskog rekorda u statičkom ronjenju na dah od 24 minute i 11 sekundi, koji za nekoliko mjeseci planira srušiti za čak 6 minuta. Kako je to uopće moguće, u Studiju 4 su govorili Budimir Šobat, roniteljica Andreja Vedrina i doktor Mario Franolić radi u riječkom Centru za podvodnu i hiperbaričnu medicinu.

Šobat je govorio o tome kako je moguće toliko dugo uopće biti bez zraka - zrak koji udišemo sadrži 21% kisika, a zrak koji on udiše prije ronjenja ima 99% kisika i to mu daje prednost da može dugo biti bez zraka.

Vedrina kaže da su Šobatovi rezultati impresivni, prvenstveno zbog toga što su za to potrebni nadljudska volja, motiv i idealni uvjeti za ronjenje. Dodala je da su potrebni i posebna prehrana, stil života, treninzi i predanost onome što se radi. Franolić kaže da je moguće treningom, no važno je i da čovjek poznaje svoje tijelo i mogućnosti, a važno je napredovati oprezno i polako. Ne preporučuje da se brza u cijelu priču.

- Udisanjem čistog kisika on se ne unosi samo u crvene krvne stanice, već se i otapa u plazmi čime se povećava količina kisika koju krv nosi. Tako stanice mogu duže biti opskrbljene kisikom, dodao je.  Pojasnio je kako medicina ne može sve to objasniti, vrlo teško je reći gdje su granice, a riječ je o iznimnim pojedincima koji to mogu.

24 minute i 11 sekundi bez zraka zbog djece s autizmom

Mnogi ronioci su pokušali to postići, ali nisu uspjeli u tome. Šobat se ronjenjem počeo baviti prije nekoliko godina, govorio je o svojim počecima bavljenja ronjenjem i pripremama. Rekao je da je poznanstvo s roniocem Goranom Čolakom bilo presudno - tada je počeo trenirati. Naglasio je da je vrlo važan odnos s trenerom i jedan drugom moraju vjerovati.

Vedrina kaže da kroz ovakve akcije se promovira Hrvatska kao ronilačka i turistička destinacija. Napomenula je da ronilačka ponuda i potražnja u Hrvatskoj prisutna više od 20 godina, a ronilački turizam daje dodatnu vrijednost hrvatskoj turističkoj ponudi.

Franolić je naglasio da je Šobatov poduhvat i promocija discipline i vježbe. Kazao je da u svom poslu među pacijentima ima najmanje ronioca, s manjim teškoćama prije 15-ak godina prvenstveno zbog dobre pripreme, edukacije i dobre organizacije ronjenja. Naglasio je da su najveći problem "kampanjski ronioci", oni koji ne rone redovito.

Šobat ima kćer koja ima autizam, ona mu je najveća motivacija, želi biti njezin glasnogovornik i napraviti nešto veliko. Obaranjem rekorda shvatio je da može biti medijski predstavnik i ne smatra da je ronjenjem napravio više od drugih roditelja koji imaju djecu s autizmom.