28. siječnja 814. - Umro Karlo Veliki

Najmoćniji franački vladar, car Karlo Veliki, umro je 28. siječnja 814. i pokopan je u katedrali u Aachenu.

Na vlast je dospio 768., nakon smrti oca, Pipina Malog. Tri godine poslije umro mu je brat i suvladar Karloman, te Karlo postaje samostalni vladar. Bio je: krupan i snažan, visoka stasa, živahnih očiju i ljubaznog lica. Odijevao se u franačku nošnju i djelovao vrlo autoritativno i dostojanstveno. Iako dobar govornik, poznavao je latinski i grčki jezik, u pisanju nije bio uspješan. Od ranog djetinjstva odgajan u kršćanskom duhu, bio je veoma religiozan.

Karlo je bio uspješan ratnik, vodio je 30-ak ratova. Nakon pokoravanja Sasa, protjerivanja Langobarda i sloma Avara zauzima velika područja centralne Europe. Njegovo kraljevstvo protezalo se od Atlantskog oceana do rijeke Elbe i od Sjevernog do Sredozemnog mora.

Svoju državu organizirao je u grofovije i marke. Kao najmoćniji vladar u Europi želio je obnoviti Rimsko Carstvo na zapadu pa je uzeo u zaštitu prognanog papu Lava III. i zaprosio bizantsku caricu Irenu. Kada je Karlo Veliki vratio papu u Rim, on ga je na Božić 800. okrunio za cara karolinškog Zapadnog Rimskog Carstva. Zbog zbacivanja s trona carice Irene započeo je rat s Bizantom koji završava 812. mirom u Aachenu. Franačka je zadobila vlast nad Istrom i Hrvatskom, a Bizant nad Venecijom i Dalmacijom.

Karlo je podupirao razvoj znanosti i umjetnosti čime je počela karolinška renesansa. Na svojem dvoru u Aachenu osniva Akademiju i poziva najučenije ljude: Alkuina, Teodulfa, Einharda i Pavla Đakona da organiziraju škole, utemeljuju knjižnice, prepisuju stare tekstove, te podižu kvalitetu crkvene glazbe. Tako nastaje latinsko pismo karolina, kojim su pisani izvori: Vita Caroli Magni i Povijest Langobarda. U graditeljstvu pojavljuje se novi stil predromanika.

Nakon Karlove smrti zemlja je razdijeljena trojici njegovih sinova, ali njegovi nasljednici nisu više uspjeli steći njegovu moć.