30. siječnja 1945. - Tragedija na Baltiku

Mnogi znaju za tragediju navodno „nepotopljivog“ Titnika iz 1912. koji je nakon sudara s ledenom santom u smrt odvukao 1519 putnika i članova posade. Drugi će se možda sjetiti torpediranja Lusitanije 1915. kada je poginulo 1198 ljudi.

No, sve ove žrtve ne mogu se usporediti s brojem poginulih na njemačkim putničkim brodovima Wilhelm Gustloff, General Steuben i Goya koje su, pretrpane njemačkim izbjeglicama, na Baltiku potopile sovjetske podmornice. Potkraj 1944. Crvena je armija opkolila velike njemačke vojne grupacije u Kurlandiji i Istočnoj Pruskoj, pa je rijeka izbjeglica u paničnom bijegu krenula prema Zapadu. Njemačko je zapovjedništvo preko Baltika organiziralo pomorsku evakuaciju više od 2 milijuna ljudi, većinom civila.

Pritom je izgubljeno 25 tisuća života. Među njima su bili i putnici triju torpediranih brodova. Prvi je potopljen Wilhelm Gustloff, pogođen u noći 30. siječnja 1945. s tri torpeda sovjetske podmornice S-13. Poginulo je više od 9.000 ljudi što je najveći gubitak ljudskih života u jednoj pomorskoj nesreći u povijesti.

Već deset dana poslije torpediran je i General Steuben s oko 3500 izbjeglica. Samo tri tjedna prije kraja rata potopljena je i Goya. Njezin danak smrti bio je gotovo isti kao i kod broda Wilhelm Gustloff jer je poginulo gotovo 7000 ljudi. Iako malo poznate, te tragedije ostat će u povijesti zabilježene kao najveće pomorske katastrofe svih vremena.