Nakon holokausta u logoru pronađeno 4.500 dječjih crteža

Uoči obilježavanja Dana sjećanja na žrtve holokausta, kada se s posebnim pijetetom odaje počast žrtvama nacističkog režima, na multimedijskoj platformi HRTi još se nekoliko dana može pogledati dokumentarni film "Djeca iz Terezina" redateljice Henriette Chardak.

- Osuda antisemitizma u Središtu svjetskog foruma o holokaustu

Priča je to o Eli Weissberger, jednoj od zadnjih preživjelih iz koncentracijskog logora Terezin, u kojem je ova djevojčica bila od jedanaeste do petnaeste godine života. I danas, s gotovo 88 godina, sjeća se svakog detalja...


Press foto

Rođena je u Brnu u Sudetima, pronacističkom njemačkom govornom području Čehoslovačke, koji je Hitlerovu invaziju u ožujku 1938. dočekao s oduševljenjem. Njezin otac nije prihvaćao taj režim, čak je ponudio novac onome tko ubije nacističkog lidera, nakon čega je nestao bez traga... Nakon toga je obitelj utočište pronašla u Pragu, koji je pružao otpor Trećem Reichu, ali u proljeće 1939. Nijemci su ušli i u glavni grad.

Praški su Židovi, visoko integrirani u društvo, od 1940. postali žrtve društvene i gospodarske izolacije, a prvo su njihovoj djeci oduzeta sva prava. Nacisti su malo pomalo Židovima zabranili vožnju javnim prijevozom pa čak i hodanje pločnicima, a na koncu su donijeli više od tri tisuće protužidovskih zakona - zabranjeni su bicikl, romobil, glazbala, radio, fotoaparati, kućni ljubimci, sport, naranče, krzno, ključevi kuće... U studenome 1941. naređeno im je da napuste svoje domove, i Elina je obitelj tramvajem broj 22 krenula u nepoznato. 


Press foto

Sretne, jer dotad im je putovati bilo zabranjeno, presjele su na vlak i prekrasnim krajolicima stigle do Bohušovica, najbliže željezničke postaje kod Terezina. Taj je utvrđeni grad tijekom rata postao predvorje Auschwitza, a nacist Eichmann cinično ga je nazvao rajem za Židove. Bili su označeni brojevima, Elin je bio X896, a djeca su odvojena u dom. Deseci tisuća Židova umirali su od gladi i bolesti iza zidina grada. Djeca bi ujutro dobila crnu juhu - kavu. Za ručak groznu zelenu juhu, a za večeru jedan kuhani krumpir, prisjeća se Ela. Nije bilo lijekova, ali majčinu bi krv davali djeci i Ela smatra da ju je to održalo na životu. Noću su slušali rabina koji obavlja sprovode, pucnjeve i krikove zatvorenika.

Ipak, dobri ljudi nisu klonuli duhom - unatoč zabrani organizirali su učenje. Uz umjetničko vodstvo djeca su se opirala duhovno, kulturno i umjetnički. Usred najgorih užasa prštala su od kreativnosti i svoju maštu pretočila u snažne pjesme, slike - i predstave. Nakon rata tamo je pronađeno 4.500 dječjih crteža!

Aldo Naouri, pedijatar i pisac objašnjava kako urođen životni elan potiče dijete na prilagodbu svakoj situaciji. Ela ističe kako ju je priznata umjetnica Friedl Dicker- Brandeis naučila stvarati iz ničega, sa sobom je ponijela u Terezin umjetničke potrepštine kako bi pomogla djeci umjetničkom terapijom. 


Press foto

Djeca su u podrumima potajno pjevala, uvježbavala arije i rekvijeme. Tako je izvedena i opera "Brundibár" zatvorenog skladatelja Hansa Krasa, u kojoj je Ela igrala mačku, jednu od glavnih uloga, nasuprot  Hitlerove karikature koja se ovdje zove Brundibár. Operom su se Ela i druga djeca otvoreno rugala Hitleru na pozornici. Glazba im je pomogla da sanjaju, kaže Ela. Nezamislivo? Pa ipak, bilo je tako. Ela priča tu iznenađujuću priču iz dječje perspektive. Glavni glumac Honza Trechlinger sjajno je glumio Hitlera, poput Ele u čak 55 izvedbi, ali tada je deportiran u Auschwitz i kao prenizak poslan u plinsku komoru, sa samo 14 godina života.

Objašnjavajući kako su se ona i druga djeca suočila s užasom na mjestu smrti i laži, gdje se ljude uz pomoć propagandnog filma "Führer daje Židovima grad", a prije snimanja kojeg je "nestalo" 7.500 premršavih i izmučenih zatvorenika, htjelo uvjeriti javnost da je Terezin "raj za Židove". Sve je fingirano i prilikom jednog posjeta danskog Crvenog križa, a na redovnoj su bazi dovođeni intelektualci Njemačke, Austrije, Čehoslovačke, pokazujući im umjetnička dostignuća zatvorenika. Deportacije u Auscwitz postale su sve češće i masovnije, a Elu je ujak stavio na sam kraj popisa i tako joj spasio život...

 
Od 15.000 djece u Terezinu, samo ih je stotinjak preživjelo... Tu priču treba ispričati jer je univerzalna i oživljava, kao što je Ela uvijek željela, svu nestalu djecu.
Praizvedba opere za djecu 'Brundibár', Hansa Krasá

Fascinantan dokumentarni film "Djeca iz Terezina" do subote 25. siječnja navečer besplatno pogledajte na mobitelu, tabletu ili računalu putem multimedijske platforme HRTi u HD razlučivosti!