Umiru li obrti?

Svaku ideju pretvore u djelo. Rade spretno, maštovito, dobro. Sačuvale su stare vještine i znanja, sakupljana desetljećima. Što bismo da ih nema? A što ako ih stvarno ne bude?

Mogu li se iskustva i znanja prenošena naraštajima oduprijeti masovnoj proizvodnji, širenju velikih trgovačkih lanaca. Hoće li opstati obrti? 

Posjetili smo serviserku nalivpera i pisaćeg pribora, klobučarku, uraricu, oštračicu, stolara, ugostitelja i pokušali dobiti odgovor.

-  Obrt za popravak nalivpera je jedinstven. U Europi ga niti nema. Ja sam jedina u Zagrebu koja se bavi ovime. U stanju sam stara nalivpera, koja su još uvijek u opticaju, popraviti. Uspjela sam sačuvati sve dijelove koje smo moj svekar, muž i ja sakupljali, rekla je Vlasta Keranović, serviserka nalivpera i pisaćeg pribora i dodala kako je ovo čista ljubav, a ne posao. To je i sjećanje na pretke koji su stvarali taj obrt.

Naglasila je kako su obrtnici bili ti koji su podignuli grad Zagreb. Kada nije bilo velike industrije, sve su radili obrtnici.

Josipa Cahun, klobučarka govori kako su „zlatne godine” bile do 1996. godine, te kako su najbolje godine bile 60-te, 70-te.

- Bilo je puno klobučara i navike nošenja šešira su bile drugačije. Nemojmo zaboraviti da Zagreb nije imao dobar gradski prijevoz i nije bilo puno automobila pa su ljudi morali puno pješačiti, a zime su bile hladne i dugačke te su stoga ljudi morali imati nešto na glavi, govori Cahun.

Stolar Rudolf Banek se sjeća kako je još njegov djed još 1919. godine imao u tom prostoru u staroj kući stolarsku radionicu.

- Pretežno se radila građevinska stolarija, prozori i vrata te namještaj. Od kolijevaka do mrtvačkih sanduka. Djed i otac su se bavili ovim zanatom, naglasio je i dodao kako je njegova radionica preživjela 3 rata i 4 države.

- Kao mala curica bila sam s djedom u radionici i interesiralo me što on to radi. Gledala sam i dosta sam toga naučila. Željela sam stalno nešto rastavljati i sastavljati, govori Lucija Šmidt Cvetko, urarica i dodaje kako kod nje dolaze svi. Od studenata do umirovljenika.

Oštračica Štefica Večković govori kako ima stari obiteljski obrt koji žele što duže zadržati, budući da imaju stare i dobre klijente.

- Većinom se bruse noževi, stare škare koje su kvalitetne, sjekire, noževe za mašine za meso, ali radimo i ključeve, naglašava i dodaje kako je u Ilici ostalo još samo dvoje oštrača, a sve ostalo je zatvoreno ili su otišli u penziju.

- Ima puno lokala koji su zatvoreni, ali kada bi nam najamnina bila mala ni jedan haustor u Ilici ne bi bio prazan. Žalosno je da je Zagreb europski grad, a da su nam poslovni prostori u centru grada prazni, istaknula je Cahun.

Banek je naglasio kako postoje programi za obrtnike, kako bi se tradicijski obrti održali.

- Javljamo se na natječaje i moram reći da smo uz pomoć obnovili strojeve, rekao je.

Zlatko Puntijar, ugostitelj je rekao kako radne snage nema, a ono što se nudi, kvaliteta nije ni blizu onome što bi trebalo biti.

Država želi stimulirati za proizvodna zanimanja, ali je odaziv mali, naglasio je Banek.