Festivalska Opatija: Priča o Dori

U nedjelju 2. veljače u Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer otvara se izložba o Dori na kojoj će biti izložene fotografije svih pobjednika Dore, uz tekstualne podsjetnike na prošlost tog festivala kao i na festivalsku tradiciju grada Opatije.

Uz fotografije, posjetitelji će moći vidjeti i nekoliko statua Dore od različitih materijala, uključujuću premijerno i ovogodišnju, te kratku video-priču o povijesti tog festivala na kojem Hrvatska (ponovno) bira svog predstavnika na Euroviziji. Izložbu zajedno organiziraju HRT, Festival Opatija i Grad Opatija uz medijsko pokroviteljstvo Novog lista, a bit će otvorena do Dore 2020. koja se održava 29. veljače.


Kada se pogledaju fotografije svih pobjednika Dore i kada se pomisli na njihove pjesme ali i na sve one velike zvijezde čije pjesme dan danas pjevamo a nisu pobijedili na ovom festivalu (poput Olivera i Massima), shvatimo koliko je Dora bila značajan festival za hrvatsku popularnu glazbu i koliko je dobro da se vratila.

Festival Hrvatske radiotelevizije na kojem se bira hrvatski predstavnik za Pjesmu Eurovizije, iniciran je 1993. a krajem 2018. godine donesena je odluka o njegovom povratku, nakon sedam godina stanke. I to povratku u punom smislu jer se Dora ponovno odražava u Opatiji.



Od 20 održanih Dora, njih čak 15 održano je u ovom turističkom biseru koji je uvijek imao osjećaj za glazbu. Glazba je sveprisutna u Opatiji, od uličnih (možda je čak bolje reći - obalnih) svirača, preko terasa do koncertnih dvorana. Ili onih kristalnih. Ne smijemo zaboraviti da je prvi televizijski prijenos nekog festivala, odradila Televizija Zagreb prateći svojim kamerama prvo izdanje Opatije, 1958. godine, kada su pobijedili Zdenka Vučković i Ivo Robić s pjesmom Mala djevojčica (Tata, kupi mi auto).

Festival zabavnih melodija Opatija, uz zagrebački, najstariji je takav festival u Hrvatskoj i šire, a ti festivali, baš kao poslije i Dora, koja se tako nježno i logično naslonila baš na tu tradiciju, uvijek su bili i više od glazbe. Uvijek su bili prilika za druženje glazbenika, novinara i fanova, izmijenu ideja i kovanje planova.

To što se na Dori birao hrvatski predstavnik na Pjesmi Eurovizije, što je imalo i nacionalni naboj početkom 90-ih, samo je dodatna vrijednost a i ona se dijelom nastanja na tradiciju prije 1991 godine. Naime, od 1973. do 1976. pobjednik Opatije predstavljao je Jugoslaviju na Eurosongu.

Sastavni dio glazbene priče svakako je i nagrada, dijelo Ivice Propadala, ta statua koja je mijenjala materijale ali nikada svoj izraz i značaj. I statua se vratila, i Dora se vratila. A polako se vraća i dobra pjesma jednako s dobro nam poznatim kao i novim pjevačkim imenima.

Uživajte u uspomenama s pogledom na budućnost!