U gradu, ispod sata

Kada se želite s nekim vidjeti u središtu Zagreba, koje mjesto birate za taj susret? Zasigurno poput većine Zagrepčana i njihovih gostiju - trg, ispod sata. Upravo je to mjesto inspiriralo akademsku slikaricu Nataliu Borčić za stvaranje intrigantnih minijatura koja izlaže u samoborskoj galeriji "Bunker".

Kultno mjesto u Zagrebu na trgu, ispod sata, zasigurno priča bezbrojne priče o susretima, zagrljajima, sastancima, rastancima, osmjesima, suzama, nježnosti, ljubavi, prijateljstvu… Nijedan susret nije isti. Svaki nosi svoju energiju i neponovljivost.

- Primijetila sam na sebi da nije stvarno isto s kim se ja tu nalazim, dali se nalazim s prijateljem ili s nekim tko mi nije baš drag, možda ću dečka ostaviti ili sam se zaljubila pa se idem prvi put s njim naći. Moje držanje tijela nije isto i shodno tome sam počela proučavati druge ljude koji su tamo pod satom. Počela sam pogađati kako se oni osjećaju, da li je to neka ugodna ili neugodna situacija, a kako sam slikarica, zanimalo me kako to predočiti u slikarstvu - ispričala je Natalia Borčić.

Tako su nastale ove likovne priče u drvu koje svoju veličinu duguju malom stvorenju u Natalijinu krilu.

- U međuvremenu sam postala mama pa tako ne mogu ići u atelje, iako sam mislila da hoću kada beba bude spavala, ali nema šanse. Tako da kada uhvatim slobode onda u svom ćošku u stanu slikam na minijaturama koje su veličine deset puta deset centimetara - objasnila je slikarica.

Majčinstvo ju je inspiriralo za još dublja pitanja, istraživanje: tko smo, što smo, koliku slobodu imamo u stvaranju odnosa, koliko nam pomažu ili odmažu naučeni obrasci. I upravo je zbog toga izabrala drvo i njegove kružne godove.

- Primijetila sam da uvijek ponavljam nešto što mi je smetalo kod moje mame i bake pa sam se pitala zašto ako to baš ne volim. Sve me je to asociralo na obiteljsko stablo koje moja obitelj posjeduje iz 16. stoljeća i razmišljala koliko to duboko ide, a onda sam odlučila drvo, obiteljsko stablo uzeti baš materijal drva. Kružni godovi me asociraju na taj začarani krug koji je jako, jako teško probiti - kaže.

Na trgu, ispod sata, uvijek iznova - novi susreti. Nova Ja, Nova Ti, ili Vi. Nove bliskosti, nove samoće i bjegovi od samoća… Susreti nisu, kao što se ponekad misli, negacija samoće, nego upravo drugo ime za nju.