Žene tijekom života pojedu 4 do 6 kilograma ruža za usne

Arsen u olovci za oči, kadmij u maskari, olovo u ruževima - o svemu tome kozmetička industrija uglavnom šuti. Američka agencija za hranu i lijekove više od dvadeset godina upozorava na štetne sastojke u ruževima.

Proizvođači stalno ističu da nastoje smanjiti udio metala u tim proizvodima, a stručnjaci uporno ponavljaju da je ruž najštetniji.

Ruž za usne smatra se najopasnijom šminkom jer ga žene zbog učestalog korištenja tijekom života pojedu od 4 do 6 kilograma.

Ekipa HRT-a odnijela je na analizu 5 vrsta ruževa.

- Napravit ćemo teške metale, odredit ćemo olovo, arsen živu, krom, nikal i antimon. To su metali koji se provjeravaju u ovakvoj vrsti proizvoda i provjerit ćemo deklaracije, da li stoji na njima sve što treba, rekla je Jasna Bošnir iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Dr Andrija Štapmar".

Količine metala, konzervansa i umjetnih bojila u ruževima ne smiju ugroziti zdravlje. Hrvatsko zakonodavstvo propisuje da u ružu može biti 10 mikrograma olova po kilogramu. Analiza je pokazala da količina olova u njima nije izvan dopuštene granice.

- Problem teških metala je taj što se oni ne izlučuju iz tijela. Oni se nakupljaju i dugoročno možemo imati negativne posljedice po naše zdravlje. Svakako bi trebalo razmisliti o tome kakve ruževe stavljamo na usta, naglasila je Dragana Klarić, stručnjak za prirodnu kozmetiku.

Hrvatska je sklonija liberalnijem zakonu kada govorimo o dekorativnoj kozmetici. Japansko zakonodavstvo, primjerice, propisuje da u ružu može biti samo 3 mikrograma po kilogramu olova.

- Dobro je da se toga nalazi u proizvodu što manje, zato što dolazi do interakcije, a to znači da ćete proizvod pojesti, a on nije namijenjen za konzumaciju, i na taj će način njegova cirkulacija do organa u kojima se može taložiti, biti puno brža nego da ostaje na koži. Ali postoje i drugi kontaminanti s kojima dolaze teški metali u interakciju i onda i te male, sigurne, doze mogu postati kritične, govori Bošnir.

Prvi simptomi trovanja olovom vidljivi su na krvnoj slici, zatim se javljaju mučnina i gubitak apetita.

Ovisno o sastavu ruža, većina žena dnevno unese u organizam oko 15 mikrograma olova.

Kvaliteta nije povezana s cijenom. Studije su pokazale, kao i analiza HRT-a, kako jeftini ruževi nemaju nužno veću koncentraciju olova i drugih štetnih sastojaka.

Rok valjanosti ruža je do 24 mjeseca od otvaranja, no, problem je u tome što ne znamo koliko je dugo bio skladišten prije uporabe. Riječ je o konzerviranom proizvodu i prodavač bi trebao dati informaciju kada je ruž proizveden.

- Postoje kozmetički kalkulatori koji se mogu skinuti s internetskih stranica. Dovoljno je da znate broj serije i brend ruža i vi ćete dobiti podatak kada je taj ruž proizveden. Smatram da bi tu informaciju trebali dati i trgovci koji prodaju ovakvu robu, naglasila je Bošnir.

- Kod većine ruževa nema deklaracije, ali vjerujem da većina proizvođača dekorativne kozmetike poštuje direktive, kazala je Klarić.

Postoje ruževi koji ne sadržavaju olovo, ali žene, često vođene marketinškim akcijama, biraju ono što im cijenom najviše odgovara, Upravo bi zato, sustavnih kontrola kozmetike, trebalo biti više. Granična inspekcija od uvoznika samo traži deklaraciju o zdravstvenoj ispravnosti. Premalo da bismo bili sigurni.