Žirje - otok gdje čak i namirnice stižu poštom

Luka Muna na Žirju okupana suncem dočekuje putnike s kopna. Na najudaljeniji šibenski škoj pristiže samo nekolicina. Trajektom putuju i vijesti i pošta.

Oni koji ne uspiju do luke, hrle u poštanski ured. Otoku je on poput broda, čvrsta veza s kopnenim poslovima.

- I šolde dizati, i isporuka pošte i dobiti poštu i sve to, govori Marija Šižgorić.

Čak i namirnice stižu poštom!

- Ovo mi je svastika poslala, malo kobasice iz Slavonije, pokazuje Jere Šišžgorić.

Na Žirju, inače, izvan sezone već godinama nema trgovine.

- Pripremiš se za to da nema dućana, nabaviš sve i improviziraš. Imaš more, malo iz mora, malo iz polja, posadimo što i zima je blagonaklona. Zimi se da isto ubrati iz polja, naglašava Nada Gaćanin.

- Neko bi trebao sufinancirati ovaj period kad je mrtva sezona, hajdemo reći priko zime od devetog do petog mjeseca, govori Igor Jerkov.

No one koji bi u ovo doba godine poslovali, teško je pronaći.  

- Čim netko iskaže želju da bi radio svih 12 mjeseci na otoku mjesni odbor će zajedno s njima lobirati i tražiti podršku od lokalne samouprave, naglašava Anita Grubišić, predsjednica Mjesnog odbora Žirje.

Imali bi otočani jednu brigu manje.

- A za kilogram soli moraš ići u Šibenik, vući iz Šibenika litru mlijeka - što treba više govoriti, rekla je Marija Šižgorić.

Otvorila bi se i nova radna mjesta. Naser, zaposlen prije 5 mjeseci, zna što bi to značilo za Žirje.

-Treba više radnih mista. Više omladine, više dice, međutim bez radnih mista ništa ne može biti. Ništa!, govori Naser Gaćanin.

Ni dima iz dimnjaka, zimskoga znaka života. Ali i opstanka otoka.

- Imamo struju, imamo ovo, imamo ono, ali nemamo ono što je najvažnije. Nemamo živoga naroda, nemamo mladosti, naglašava gospođa Marija.

Prezimljuju ovdje uglavnom umirovljenici koji katkad jedva dočekaju da minu sezona i gužve.

Proći će tako još jedna zima, koju će na Žirju provesti samo oni koji bez otoka ne mogu. Njih šezdesetak. A ne tako davno živjelo ih je ovdje više od šest stotina.