Potresne priče preživjelih Židova u Hrvatskoj na HRTi

Na multimedijskoj usluzi HRTi u povodu obilježavanja Dana sjećanja na žrtve holokausta, kada se s posebnim pijetetom odaje počast žrtvama nacističkog režima, donosimo tri dojmljiva domaća dokumentarna filma.

Židovski Brod na pučini vremena

Židovi su od sredine 19. stoljeća počeli dolaziti u Brod na Savi, današnji Slavonski Brod, u potrazi za poslom. Mijenjalo se ime grada, ali ne i toplina kojom je taj grad dočekivao goste i smještao ih u svoje krilo da u njemu rastu.

Donijevši sa sobom upornost, volju i vjeru da u nepoznatom gradu mogu uspjeti, oni u nepunih 100 godina ondašnji Brod na Savi razvijaju do statusa važnoga gospodarskog središta Austro-Ugarske Monarhije. Gradu dodaju srednjoeuropski štih i građanštinu. Danas u Slavonskom Brodu živi tek sjećanje za Židove kojih više nema. Većinu je progutao holokaust. Ostala su tek imena na mramoru i fotografije koje ne blijede.




O kvalitetnom suživotu i ljepoti života prije fašističkih zločina govore kroničar Broda Stribor Uzelac Schwendemann. Do 1942. svi su Židovi deportirani u logore, gdje su većinom poumirali. To je zapravo značilo i kraj brodskim Židovima jer iz Jasenovca ih se vratilo samo troje! Pogledajte tko su bili i što su značili za ovaj grad Židovi.

Autor je Mario Beganović, snimatelj Damir Bednjanec, tonski snimatelj Damir Tepeš, rasvjetljivač Krešimir Takač, montažerka Vlatka Zadro.

Čovjek u svijetlom odijelu

Solveg Sasson bila je tek djevojčica kada je doživjela prve premetačine u obiteljskom stanu na Jelačić placu u Zagrebu. Zajedno s dvije sestre, rat su preživjele zahvaljujući hrabrosti bakinih prijatelja, obitelji Jemić iz Zdenčine koji su ih dvije ratne godine skrivali na selu. Često su je skrivali u jednom uglu sjenika, a i danas pamti trenutak dolaska njemačkih vojnika, koji su željeli prenoćiti gore.

- Skamenila sam se, nisam se ufala disati. Bilo mi je prestrašno, nisam znala koliko su udaljeni, ni mrvicu se nisam pomaknula, ne znam jesam li uopće disala. Uopće nemam pojma kako sam dočekala jutro, prisjeća se Solveg koja je ostala potpuno paralizirana od šoka. Danas Solveg dolazi u njihov tadašnji stan, u kojem nije bila od 1941. godine, a u očima joj vidimo svu buru emocija...




Za to vrijeme njihov je otac dijelio sudbinu Židova odvedenih u Auschwitz. Tri sestre i danas pokušavaju doznati kada je i gdje točno stradao. Oca su posljednji put vidjele na crno-bijelim snimkama iz Auschwitza. Među logorašima su prepoznale čovjeka u svijetlom odijelu. Bio je to grozan šok, koji otvara pitanje kako je on jedini bio u svojem odijelu usred Auschwitza... 

Scenaristica uratka je Jasminka Domaš, redateljica Hana Gelb, snimatelj Tomislav Trumbetaš, montažer Filip Karabelj, producentica Ivana Alilović, a urednica Daniela Draštata.

Ostati čovjek

- Ne mogu reći da sam ponosan što sam čovjek. Jer čovjek ima razum i s tim razumom je napravio najljepše ljudske tvorevine, a s druge strane - čisto životinjske stvari, tako svoju priču o pet logora smrti kroz koje je prošao zaključuje dr. Boris Braun.

U svojoj 97. živo se sjeća svojih ranih dvadesetih. Tada student agronomije, iz bogate obitelji đurđevačkih Židova, zajedno s roditeljima odveden je od kuće, a o strahotama holokausta tek danas otvoreno razgovara sa sinovima Marijem i Davidom.


 
Solveg Sasson bila je tek djevojčica kada je doživjela prve premetačine u obiteljskom stanu na Jelačić placu u Zagrebu. Zajedno s dvije sestre, rat su preživjele zahvaljujući hrabrosti bakinih prijatelja, obitelji Jemić iz Zdenčine koji su ih dvije ratne godine skrivali na selu. Za to vrijeme njihov je otac dijelio sudbinu Židova odvedenih u Auschwitz. Tri sestre i danas pokušavaju doznati kada je i gdje točno stradao.

Film je nastao prema knjizi Jasminke Domaš "Ako tebe zaboravim", premijerno je prikazan u sklopu 11. festivala tolerancije u Zagrebu.

Scenaristice su Jasminka Domaš i Hana Gelb, redateljica Ljiljana Mandić, snimatelj Tomislav Trumbetaš, montažerka Irena Korpes, producentica Ivana Alilović, autor glazbe Samuel Sacher, a urednica Daniela Draštata.