9. veljače 1573. - Bitka kod Stubice

Tog sumornog zimskog jutra, 9. veljače 1573., stubičkim krajem odjekivale su bojne trube, na sve strane čuo se zveket oružja. U poslijepodnevnim satima pitoma dolina pretvorila se u poprište krvavog obračuna između ustaničke seljačke vojske Matije Gupca i feudalnih banskih postrojbi.

Kroničari spominju da se oko 15 tisuća slabo naoružanih seljaka suprotstavilo profesionalnoj vojsci od 5 tisuća pješaka i oklopljenih konjanika. Seljački ustanak u Hrvatskoj ispočetka je iznenadio feudalne staleže, ali je poslije dva poraza u Sloveniji seljačka glavnina ostala opkoljena u stubičkom kraju.
Legenda kaže da je vođa bune slobodnjak Ambroz, nazvan Gubec-beg, ohrabrio svoje borce riječima:
Sada valja pobijediti ili umrijeti, valja ili oružjem steći slobodu i stare pravice ili sramotno pasti u staro ropstvo!

Prvi su na juriš krenuli feudalni oklopnici. Puna četiri sata seljaci su uspješno odolijevali napadima. U presudnom trenutku za ishod bitke podban Gašpar Alapić u borbu je uveo dvije čete banskih haramija pa je ustanička vojska potpuno razbijena.

Matija Gubec je zarobljen i prema legendi šest dana poslije okrutno pogubljen u Zagrebu. U bitki i višednevnoj plemićkoj osveti ubijeno je oko 3 tisuće kmetova, kako pišu kroničari, tako okrutno kao ne bi radili ni Turci.

Prvi veliki socijalni bunt na našem tlu ostavio je dubok trag u hrvatskoj povijesti i umjetnosti. Matija Gubec ostao je do danas legendarni borac za slobodu i socijalnu pravdu. Slikar Oton Iveković ovjekovječio je njegovu mučeničku smrt velikim platnom koje je u tisućama otisaka ukrašavalo i ukrašava mnoge hrvatske domove. Dramatičnu bitku umjetnički je snažno rekonstruirao Krsto Hegedušić, o buni je pisao August Šenoa a Antun Augustinčić posvetio joj je impozantni spomenik u stubičkom kraju.

I Miroslav Krleža odužio joj se znamenitim Baladama Petrice Kerempuha.