12. veljače 1923. - Tutankamonova mumija

Nakon dugih i neizvjesnih šest godina prevrtanja pijeska po egipatskoj Dolini faraona, engleski arheolog Howard Carter napokon je u studenome 1922. naišao na stube dotad još neotkrivene grobnice.

Iza njih su bila vrata na kojima je bio kraljevski pečat, o čemu je odmah brzojavio svojemu meceni, lordu Carnarvonu, pozivajući ga da što prije dođe kako bi se prvi uvjerio u čudesno otkriće. Lord je za dva tjedna doputovao sa svojom kćeri, a nestrpljivi Carter izbušio je rupu na vratima i u nju progurao upaljenu svijeću. Dok su gledali zlato koje se tamo nalazilo, Carter je ponavljao: Ovo je dan nad danima, tako čudesan kakav još nikad nisam doživio. Doista, otkriće je uzdrmalo cijeli svijet jer je u pitanju bila prva netaknuta grobnica do tada gotovo nepoznatog faraona Tutankhamona.

Zid stvarne grobne komore s mumijom mladoga vladara, koji se na prijestolje popeo u devetoj godini, otvoren je nekoliko mjeseci poslije, 12. veljače 1923. No, lord Cornavon tada je već bio mrtav! Umro je nekoliko tjedana prije toga zbog naoko bezazlena uboda komarca koji je naposljetku prouzročio trovanje krvi. Skloni izmišljanju, neki su mediji iznenadnu Lordovu smrt povezali s faraonovim prokletstvom. Ironija jest da na kraju čovjek koji je jedini vjerovao iskusnom istraživaču Howardu Carteru nije dočekao senzacionalno arheološko otkriće. Nije vidio zlatni sarkofag i mumiju na čijem je licu bila najdragocjenija svjetska starina – zlatna posmrtna maska kralja-dječaka Tutankamona s još 3.500 predmeta čije je spašavanje trajalo nekoliko godina.