18. veljače 1853. - Atentat na Franju Josipa I.

Nakon što se u burnoj 1848. uspeo na austrijsko prijestolje i uz pomoć ruske vojske ugušio revoluciju u Mađarskoj, car Franjo Josip I. uveo je apsolutizam u Habsburškoj Monarhiji.

Time su bili pritisnuti svi narodi, oni koji su se pobunili protiv vladara i oni koji su mu ostali vjerni. U Pešti se posprdno govorilo: Ono što su Mađari dobili kao kaznu, Hrvati su dobili za nagradu!

Nezadovoljstvo u pokorenoj Mađarskoj kulminiralo je 18. veljače 1853. kada je mladi mađarski krojački kalfa, bivši husar Janos Libényi, pokušao ubiti cara Franju Josipa I. dok je šetao bečkim zidinama nedaleko od Kranjskih vrata. Napao ga je nožem kojim ga je uboo u vrat, ali je čvrsti ovratnik careve odore spriječio dublju ranu. Samo zahvaljujući prisebnosti careva pobočnika, pukovnika Maksimilijana O'Donnella, i bečkog mesara Josipa Ettenreicha  pokušaj atentata nije uspio. Prije nego što je atentator uspio zadati drugi udarac njih su ga dvojica zaskočila i svladala.

Libényi
je uhićen i sljedeći dan pogubljen. Franjo Josip je bio samo lakše ranjen. Svog požrtvovnog pobočnika je nagradio, a bečkom mesaru podario je plemićki naslov. U znak zahvalnosti što je carev život spašen, njegov brat nadvojvoda Maksimilijan dao je 1855. nedaleko od mjesta atentata, na bečkome Ringu, izgraditi Zavjetnu crkvu Votivskirche, koja i danas postoji.

Na cara Franju Josipa atentatori više nisu dizali ruku ali su na udaru bili mnogi članovi carske obitelji. Carevu suprugu Elizabetu, popularnu Sissy, ubio je 1898. na Ženevskom jezeru talijanski anarhist. Atentat na prestolonasljednika Franju Ferdinanda u Sarajevu 1914. izazvao je pak Prvi svjetski rat.