17. veljače 1600. - Spaljen Giordano Bruno

U 16. stoljeću uzdrmali su se temelji dotadašnjeg nauka Katoličke crkve. Luther je prikovao svoje Dvadeset i dvije teze na crkvena vrata u Njemačkoj i podigao protestantsku reformaciju na noge, a Kopernik je stavio sunce u središte svemira.

Vatikan je uzvratio: osnovao je Rimsku inkviziciju koja je trebala oštro provoditi protureformatorsku politiku. Na njezinoj je meti bio i Giordano Bruno, talijanski filozof i znanstvenik koji je 17. veljače 1600. zbog heretičkog zločina živ spaljen na trgu Kampo de Fiori u Rimu.

Krvnici su mu zavezali jezik kako se ne bi mogao obratiti prisutnom mnoštvu. Veliki humanist i mislilac rodio se u mjestu Nola blizu Napulja, u kojem je pohađao dominikansku školu i sveučilište. Ondje se upoznao s filozofskim radovima starih Grka i suvremenih europskih umova. Susret s Kopernikovim djelom snažno je utjecao na njegov život.

Godine 1576. Giordano Bruno došao je u sukob s crkvenim poglavarima zbog svojih filozofskih nazora. Kako bi izbjegao sud inkvizicije, pobjegao je i ostatak života lutao Europom. Proputovao je Italiju, Francusku, Englesku i Njemačku, a u Toulouseu je doktorirao iz filozofije.

U Parizu je stekao brojne i oduševljene pristaše, u Oxfordu i Wittenbergu držao je zapažena astronomska i filozofska predavanja. Najplodnije razdoblje njegova života bilo je tijekom dvogodišnjeg boravka u Londonu. Tada su nastala najvažnija djela: Večera na čistu srijedu, O uzroku, načelu i jednom, O beskrajnosti, svemiru i svjetovima.

Usavršio je Kopernikov sistem i najavio Galilejia. Giordano Bruno išao je daleko ispred svog vremena. Postavio je teoriju svemirskog etera, koja je u novije vrijeme zainteresirala znanstveni svijet, naslutio je teoriju relativnosti, rekavši da ima isto toliko vremena koliko i zvijezda. Neki od njegovih nazora nadilaze i današnja astronomska dostignuća, a sadržavaju i hipoteze o mogućnosti života na drugim planetima.