Ponos Hrvatske: Hrabra djevojčica Magdalena Canjuga

I ove godine udruga Ponos Hrvatske, dnevni list 24 sata i Hrvatska radiotelevizija, dodjeljuju nagradu "Ponos Hrvatske". Poštene, dobre i hrabre nagradit ćemo 15. put!

Dobitnicima će nagrade biti uručene 25. veljače, a do tada ih možete upoznati kroz reportaže u dnevnom listu 24 sata i našoj emisiji "Dobro jutro, Hrvatska".

Magdalena Canjuga iz Gojanca kod Varaždina - ovogodišnja je dobitnica priznanja Ponos Hrvatske.

Magdalena rado odlazi u šetnju. U društvu sestre Elizabete i brata Stjepana, sa psom Legolasom - niz vrtnu ulicu. Zdrava, vesela desetogodišnja djevojčica. Nitko ne bi rekao kako je prije osam godina njezin život visio o koncu.

- Kad nam je trebalo biti najljepše - blizanci su imali nekih šest mjeseci, koji su se rodili 1.7., saznali smo najgoru moguću stvar koju možeš saznati kod djeteta, a to je maligna bolest. Znači, tumor stražnje lubanjske jame. Katastrofa, taj dan ja na znam kako smo uopće preživjeli, taj dan kad moraš prihvatiti nekakvu takvu lošu stvar. Vratiti se doma bez djeteta jer ona je ostala u bolnici na prvoj operaciji, prisjeća se Magdalenina majka Ivana Canjuga.

Petnaest sati je trajala prva operacija tumora male Magdalene. Roditelji su životno zahvalni kirurgu Miroslavu Đurašinu.

- Ona je u biti danas normalna, zdrava djevojčica koja hoda, smije se, čak i svira violončelo, koliko hoće. Uglavnom, nije bilo lako. Cijela ta priča samo liječenja trajala je godinu dana jer smo mi bili u Klaićevoj bolnici godinu dana na nekakvih pet operacija i 16 ciklusa kemoterapije, ističe majka.

Zbog težine operacija Magdalena je bila gotovo nepokretna, puzala je ponovno s blizancima. Terapeut Bukvić podigao ju je na noge. Danas je učenica četvrtog razreda Šeste osnovne koju pohađaju blizanci, a majka tu radi kao profesorica hrvatskog.

- Magdalena je stvarno jako dobra prijateljica, jako voli životinje i stvarno je super prijateljica, prema svima se dobro odnosi, sa svima si je dobra, kaže Jakov Petric, prijatelj iz razreda. 

- Jako je iskrena i dobra. I jako mi je posebna prijateljica zato jer je jako hrabra i puno se družimo. I jako je smiješna i zabavna, rekla je Rosa Minđek, prijateljica iz razreda.

- Voli se družiti, voli pjevati, voli svoje peseke i po tomu je ona kao svaka druga djevojčica. Ali onda tek kad čujete njezinu priču, kad znate što je sve preživjela, onda tek shvatite kako je ona zapravo jedna jako hrabra djevojčica, skromna i jako zrela za svoje godine, kaže učiteljica 4.a Gordana Lešnjak.

- Ja za moju obitelj mislim da je dobra, ali ja sam nekako, ja mislim da sam ja malo drugačija od ljudi mojih u razredu. - Više si zrelija, hrabrija? Da. Da sam onako malo bolja za prijatelje, hoću biti dobra prema svima, kaže Magdalena.

Majka Ivana odlučila je iskoristiti svaku dobru priliku, napraviti od života najbolje što može. Pa je tako Magdalenu prijavila u Rusiju na svjetske igre djece koja su pobijedila tešku bolest.

- Moj život nije baš nešto posebno. Ali volim putovati po svijetu, volim ići u druge zemlje. Jako sam bila sretna dok sam išla u Rusiju. Prvi dan dok smo išli na aerodrom zanimalo me svašta. Zanimalo me kakva je hrana, kako tamo izgleda i jako sam se veselila, priča Magdalena.

Iako je bila prijavljena na 60 metara trčanja, suci su procijenili kako je bolje da nastupi u brzom hodanju, u čemu je osvojila zlatnu medalju.

Magdalena je u Glazbenoj školi učila violončelo, u HNK-u nastupila s Anom Rucner. No, na pitanje učiteljice koja je njezina posebnost ništa od toga ne smatra presudnim.

- Ja mislim da je moj najveći uspjeh to što sam pobijedila bolest, ističe Magdalena.

Iskustvo s bolešću i ozdravljenjem djevojčice iz temelja je promijenilo život mlade obitelji.

- Drugačije gledamo na život, drugačiji je način života. Mogu reći da se više veselimo malim stvarima u životu i svakom danu, da smo svi skupa zajedno, kaže njezin otac Krunoslav Canjuga.

- Uvijek moraš biti sretan u današnjem danu jer današnji dan je jedini koji imaš. Mi smo u biti najsretnija obitelj na svijetu, smatra majka Ivana.

U peteročlanoj obitelji veselo je i živo, od ranog jutra do mraka. Uvijek su svjesni istinske vrijednosti - činjenice da su zajedno, jer moglo je biti drugačije.