"Tko je taj Zvonimir Bajsić" na HRTi

Svjetski je dan radija - radijske postaje, urednici i radijski novinari slave svoj dan. A glavna je tema ove godine različitost, to jest važnost radija u poštivanju i promicanju različitosti.

Tim povodom na multimedijskoj platformi HRTi donosimo dokumentarni film "Tko je taj Zvonimir Bajsić" - emotivno i poetsko putovanje kroz misli i djela Zvonimira Bajsića (1925. - 1987.), pisca, prevoditelja, radijskog, televizijskog i kazališnog redatelja, prvaka svjetske radiofonije i pionira domaćeg televizijskog dramskog izričaja.


Tko je čovjek po kojem nosi ime glazbeni studio HRT-a? Njegovo golemo djelo iznimne kreativne snage gotovo je nepoznato široj javnosti. Ovaj film pokušaj je ispravljanja te nepravde...

Brojni sugovornici u filmu imaju samo riječi hvale za Bajsića: blag, drag čovjek spreman našaliti se, ali bez prepirki. Povučen, nenametljiv, ali i zabavan, pomalo boem - kao čovjek s nekog drugog svijeta... Unatoč velikom znanju, bio je vrlo jednostavan, uvijek spreman pomoći. Nije bio samo šef nego i brat, imao je širinu koju je i danas teško zamisliti, opisuju ga. Primjerice, Vladimir Gerić samtra da je Bajsić potvrda teze da su oni koji najviše znaju uvijek najjednostavniji...

Od 1950. do umirovljenja 1984. Bajsić je radio na Radio Zagrebu kao dramski redatelj - režirao je oko 250 dokumentarnih i igranih radiodrama. Režirao je i na europskim radiopostajama, u dubrovačkom kazalištu i zagrebačkom HNK. Napisao je niz radiodrama (Laku noć, Leno, Varalice, Lice iza stakla, Prijatelji, Gle kako dan lijepo počinje). Rodonačelnik je “zagrebačke škole featurea”, dokumentarne radiodrame.

Ono po čemu će Bajsić zauvijek ostati upamćen njegov je osebujni opus dokumentarne radiodrame, tj. featurea. U tom dijelu opusa Bajsić se udaljava od autorskog dramskog teksta te ga piše dokumentarnim zvukom. Godine 1968. napravio je prvi feature u nas, tada još eksperimentalne dokumentarno-dramske radijske forme, pod simboličkim nazivom „Zbogom“. Što se u jednoj minuti dogodi u svijetu - pokop i rođenje djeteta - to je bila Bajsićeva naprednjačka ideja pisanja montažom.

- Prije emitiranja u Šubićevu je došla cijela partijska nomenklatura poslušati i svi su poskočili kad su čuli da je prostitutka postala prostitutka zahvaljujući privrednoj reformi. Odmah su skočili da to mora van, ali emisiju smo pustili u program u originalu, prisjeća se njegov kolega ton-majstor Maksim Jurjević.


Poseban ritam, prepoznatljiva poetika, "pakiranje tišine" (oduševilo i Darka Rundeka), vještina snimanja zvukova apsolutno svega što vam padne na pamet - Bajsić je bio majstor u svemu - svaki sljedeći feature (Ad Libitum, Imam bebu koja govori, Maratonac i dr.) odvodio ga je u daljna istraživanja dramaturgije zvuka.

Osim desetaka domaćih nagrada, svojim radom impresionirao je svijet, postao rodonačelnikom specifične „zagrebačke škole featurea“, te je na festivalima kao što su Prix Italia, Ondas te Prix Futura više puta nagrađivan glavnim nagradama. Bajsićevi featurei, adaptirani i emitirani na nekoliko svjetskih jezika, te uvršteni u antologiju 30 godina svjetskog featurea European Broadcasting Uniona postali su dio obvezne literature.

„Praško proljeće 1984.“ (u suradnji s ton-majstorom M.Jurjevićem) posljednji je i najimpresivniji feature Zvonimira Bajsića, u kojem putem prividne kronike istoimenog glazbenog festivala u Pragu govori o kulturi kao mogućnosti otpora. Unatoč golemu inozemnom uspjehu, iza „Praškog proljeća 1984.“, Bajsićeve svojevrsne radijske i ljudske oporuke, nažalost ostaje gorki trag. Autor nije doživio premijeru na svom Radio Zagrebu, nego je prvi put izvedena na tadašnjem Omladinskom radiju, današnjem Radiju 101, i to postumno.

Kao scenarist i redatelj, obilježio je i početke TVZ-a. Najvažnije mu je djelo serija "Sumorna jesen" (1969), prva TV serija o antifašističkoj borbi u Jugoslaviji, prva TV serija snimana na filmskoj vrpci i prva snimana u eksterijerima. Autor je više TV scenarija, kazališnih djela, pripovijedaka, članaka o radiju i kazalištu. Prevodio je pjesme J. Preverta, J. Wolkera, J. Ortena, sa Z. Golobom objavio antologiju "Amuleti, pjesme primitivnih naroda".

Najnagrađivaniji je hrvatski radijski autor; dobio je nagrade Prix Italia 1974, Ondas 1982, Prix Futura 1985 te nagradu Grada Zagreba 1965. i 1970. Njegovo ime nosi jedan od triju velikih studija HRT-a, otvoren 2005.

Redatelj filma je Neven Hitrec, scenaristi su Željko Luketić, Nataša Kalinić Ahačić, a urednik Mladen Santrić. Pogledajte ga na multimedijskoj platformi HRTi.