Ponos Hrvatske: Udomitelji i posvojitelji

Nagradu Ponos Hrvatske ove su godine zaslužili udomitelji i posvojitelji. Upoznajte obitelj Bocak iz Đurđevca i obitelj Pemper iz Velike Gorice - oni su ponos Hrvatske.

Nakon što im je kći otišla na studij i kuća ostala prazna, Nedeljka i Vladimir Bocak iz Đurđevca odlučili su postati udomitelji. Nisu previše razmišljali. Kako kažu, samo su se prepustili nakon što su vidjeli Unicefov letak.

-Jednostavno smo tako krenuli, onda su nas u centar pozvali na razgovor, pričali smo s našim djetetom. Njoj to nije bilo ništa strano jer ona je na pedagoškoj akademiji, kazala je Nedeljka Bocak.

- To je meni sve nepoznanica, ali kad je to krenulo, ja sam bio oduševljen. Kao moja osobna djeca. Stvarno sam bio presretan, rekao je  Vladimir Bocak.

Kroz njihov dom u protekle 22 godine prošlo je dvadesetero djece. Sa svima su radili, učili, vodili ih na izlete, ljetovanja, brojne aktivnosti i na praznike i vikende biološkim roditeljima.

- U početku moram priznati, bilo je teško, nova okolina, novi ljudi, čovjek se navikne, stvarno, ne mogu se žaliti na ništa, sve su nam pružili. I ljubav, dom i vjeru, rekla je Maja Kovačić.

- Bilo je dobro, bilo je super, bili su jako dobri, jako su bili kao naši drugi roditelji, izjavila je Vesna Crnec.

Nakon što završe školu, udomljena djeca vraćaju se svojim biološkim roditeljima ili odlaze u potrazi za poslom. Iako sretni što su ih izveli na pravi put, Bocakovi kažu, na rastancima bude suza.

- Ah bože, da, ali radosnica. Nisu djeca nikada otišla u nekom lošem raspoloženju. To je jedna dobra, pozitivna i meni jako važna stvar, rekla je gospođa Bocak.

- Kad ima problema, zovu tetu, ne roditelje, tetu, kaže gospodin Bocak.

A roditelji su postali Pemperi iz Velike Gorice. Nakon 15 godina zajedničkoga života Željko Pemper i Danijela Toplek Pemper znali su da mogu proširiti obitelj i bez biološkog roditeljstva pa su otišli u Centar za socijalnu skrb na obradu.

- Nakon nekog vremena se dogodilo da me kolegica, pokojna Tatjana Krajač koja je igrom slučaja bila u jednom centru za socijalnu skrb, 'ej Danči znam da vi hoćete više djece, ovdje ima četvero, prisjeća se Danijela Toplek Pemper i dodaje da čim su ih prvi put vidjeli rekli su -idemo, oni su naša djeca.

Posebni, energični, marljivi, pametni, eksplozivni i različiti - opisali su se Pemperi. Vole reći da su glasna i vesela obitelj.

- Ono što nas razlikuje je da smo mi obitelj koja ima 6 članova, a 7 rođendana. Slavimo rođendan obitelji, onaj trenutak kada su oni došli i kada smo postali obitelj, kaže Danijela.

- Velika sreća, uz sve rutine i nekakve situacije kad je teško, ili zbog škole i nekih ponašanja ili zbog bilo čega, ali to se sve u sekundi zaboravi kad se pogleda njih, kaže Željko Pemper.

Četiri različita rasporeda osnovnoškolaca teško je uskladiti. Škola, zadaće, sportske aktivnosti, vjeronauk, violina, rehabilitacije. Pronađu Pemperi i malo slobodnog vremena tijekom godine i najradije ga provode zajedno.

- Družimo se, igramo društvene igre, idemo na izlete. Hvala Bogu, uspijemo iskoristiti nekakve ljetne varijante odmora, zimske varijante odmora, što mi jako volimo, a i djeci je jako važno da dožive sve to, kaže gospodin Pemper.

I Danijeli je na kraju važno poslati poruku zbog koje je i pristala na snimanje.

- Postoje djeca koja trebaju obitelj, kojima je obitelj želja. Nisu možda po PS-u
nisu možda netom rođena, plave kose ili nešto što svi roditelji zamišljaju, ali treba tu biti fleksibilan, treba znati da je ljubav dovoljna i da ljubav može svako dijete, bilo koju teškoću savladati ako mu se pruži podrška, ljubav i prije svega dom, ali jedan pravi obiteljski dom.