Što čitati? – kontroverznu senzaciju ili fragmente stvarnosti

Književna kritičarka Jagna Pogačnik ovaj je tjedan preporučila knjige 'Nasljedstvo' Vigdis Hjorth i 'Blizina svega' Ante Zlatka Stolice.

Vigdis Hjorth: 'Nasljedstvo', Naklada Ljevak

Vigdis Hjorth je studirala književnost i filozofiju, autorica je dvadeset romana za djecu i odrasle. Romani su nagrađivani brojnim prestižnim književnim nagradama. Radi se o norveškom bestseleru, velikoj kontroverznoj senzaciji jer je riječ o autobiografskoj priči. Roman je preveden na 20 jezika.

Vigdis Hjorth trenutno slovi za jedan od najvažnijih skandinavskih glasova posljednjih desetljeća, a našla se u jeku velikog skandala nakon objave nagrađivanog i sjajno prodavanog romana 'Nasljedstvo' o kojem su se raspisali svi najvažniji svjetski mediji - od Guardiana do New York Timesa.

Njena knjiga primjer je recentnog norveškog književnog fenomena koji se sve češće opisuje kao 'stvarnosna fikcija'. U taj val spada i već slavna ‘Moja borba’ Karla Ovea Knausgårda, u kojoj je autor iznio mnogo detalja iz privatnih života svoje obitelji.

Priča je to o obiteljskom zlostavljaju koja je, sasvim očito, velikim dijelom i njena vlastita. Zanimljivo je i to da je Vigdisina sestra, odvjetnica, uvrijeđeno reagirala na iznošenje obiteljske intime i istine te je napisala svoj roman, svoju istinu, koji je također bestseler u Norveškoj.

Jedan brat i tri sestre spore se oko nasljeđivanja dviju brvnara na otoku; dvije sestre, koje su se godinama brinule za roditelje i posjed, dolaze u sukob s ostalo dvoje koji su prekinuli svaki kontakt s obitelji. Povod je to za otkrivanje skrivanih mračnih i teških tema.

Proza govori o tome kako je otac jednu od sestara seksualno napastvovao kao dijete, a obitelj je se godinama kasnije praktički odrekla i nisu u kontaktu više od 30 godina. Autorica tvrdi da joj to nije bila namjera i da je roman takvim prepoznat tek nakon reakcije obitelji jer nema stvarnih imena.

U romanu, jedna od sestara, Bergliot, kreće u potragu za istinom, a napetost raste sve više. Roditelji su narcisi koji ne mogu uspostaviti iskrene odnose i veze sa svojom djecom, a potkraj života otac to nastoji kompenzirati dijeljenjem stečenog bogatstva.

Majka je cijeli život negirala ono što se dogodilo jednoj od njezinih kćeri koja se ne može riješiti svojih traumi, kao ni brat koji je bio konstantno ignoriran i zanemarivan. Mlađe sestre su favorizirane i pošteđene drama. Djeca su to zakinuta za ljubav, razumijevanje, poštovanje i sigurnost, pa se postavlja pitanje može li se zaboraviti prošlost.

Sestra koja je morala kriti obiteljsku tajnu proživljava napade panike, straha i ljutnje i nemogućnosti komunikacije s majkom i sestrama koje i dalje tvrde da se ništa nije dogodilo i da treba biti zahvalna ocu zbog materijalnog bogatstva.

Ljutnja glavne junakinje koja želi istjerati istinu o svom djetinjstvu i zlostavljanju manifestira se i kroz unutarnji monolog. Roman je to o osobi koju najbliži odbijaju čuti jer ne žele otvoriti Pandorinu kutiju mračnih tajni, što je nastavak traume.

Autorica tvrdi kako je znanstveno dokazano da 99,9 posto ljudi koji svoju obitelj suoče s takvom vrstom optužbe - izgube obitelj. Knjiga istražuje različite perspektive članova jedne obitelji - svatko vidi svoj dio priče, i ima različite percepcije prošlosti obitelji koja prešućuje i niječe svoja teška mjesta.

U romanu u naznakama progovara i o kolektivnim patnjama, žrtvama ratova i agresorima. Njezina junakinja svoje unutarnje stanje isprepliće s ulomcima u kojima joj prijatelj pripovijeda o žrtvama svjetskih sukoba.

Ante Zlatko Stolica: 'Blizina svega', Fraktura

Ante Zlatko Stolica (1985.) radi kao profesor hrvatskog jezika, odrastao je na splitskom Sućidru, a bavi se i filmom (koscenarist je filma ‘Kratki izlet’).

On bilježi fragmente stvarnosti i bavi se poetikom svakodnevice i sjećanja kroz 'mikrofabule': vožnju vlakom ili autobusom, odlazak u grad, na posao, na kavu ili liječniku – iz mnoštva prepoznatljivih, svakodnevnih ‘sitnica’ izrasta knjiga čije smo momente i sami proživjeli.

Promatra život oko sebe kao kroz leću kamere - uhvaćen trenutak, začudna običnost. Prozni su to, ali i prozno-pjesnički tekstovi koje nije moguće žanrovski odrediti, svojevrsni fragmenti o odrastanju, potrazi za poslom, zavičaju i podrijetlu, ljubavi, vremenu i prostoru.

Autor ispisuje svoj život kao fikciju s elementima dokumentarizma. Slike imaju poetski i dramski potencijal zbilje; ponekad čak i kao anegdota. To je melankolično, tužno, ali i duhovito štivo.

Pogledajte gostovanje Jagne Pogačnik u emisiji Dobro jutro, Hrvatska: