Teatar Hvarani imaju u genima

Hvarsko pučko kazalište poznato je po nekoliko kultnih predstava. Najpoznatija je stilizacija tradicionalnog martirija sv. Lovre, koju je dramaturški adaptirao i redateljski potpisao Marin Carić.

Jedna od ključnih osoba u Hvarskom pučkom kazalištu je 'dobri duh' kulture grada Hvara Milan Lakoš koji ističe da je zadnje gostovanje bilo u Bugarskoj, a nedavno je bila i 268. izvedba 'Crkvenoga prikazanja života svetoga Lovrinca mučenika'.

- Praizvedba je bila 29. srpnja 1969. godine! I evo Lovrinac traje. Sada je doista to, nakon gašenja 'Stilskih vježbi' najdugovječnija predstava hrvatskoga glumišta. I činjenica je da ju svaki put s radošću igramo u spomen našeg pokojnog redatelja Marina Carića, kaže Lakoš...

Predstava se izvodi u crkvi pred oltarom. Glumci su u odorama crnih i bijelih, prema ikonografiji hvarskih bratovština (Crnih i Bilih). U predstavi se osim anđela pojavljuje i crveni vrag.

- Hvarsko pučko kazalište, pod ovakvim imenom osnovano je 1969. u Zagrebu, na mojoj prvoj studentskoj godini u Klubu Hvarana u Gajevoj 25. Tada su započele probe za Lovrinca i podjela uloga. Počeli smo s Prikazanjem što je i logično, što je nešto što je najstarije i vuče se kroz stoljeća, još od renesanse. Potom smo išli redom. Našeg slavnog 'Murata gusara' izveli smo na trgu ispred tisuće ljudi. Zavrtili smo cijeli taj baštinski krug: i 'Robinju' i 'Hvarkinju' i 'Komediju od Raskota' i 'Ribanje i ribarsko prigovaranje', nabraja Milan Lakoš.

Nastala po književnom djelu Petra Hektorovića 'Ribanje i ribarsko prigovaranje' je još jedna kultna predstava. U dramaturškoj adaptaciji Marina Carića u toj predstavi se izmjenjuju 3 postave glumaca, a pozornica je smještena pod vedrim nebom ili u konobi pokraj mora.

- Od godine 1991. do danas smo izbrojili 31 gostovanje u inozemstvu, u 23 različite države u svijetu, ponajviše u Europi, a jednom smo se dobacili do Južne Amerike: Brazila, Urugvaja, Argentine, prisjeća se Lakoš.

Milan Lakoš dodaje da kazalište sada uglavnom živi na staroj slavi: I mogli bismo uvijek trajati s ovim predstavama, bude li nas na broju. Bilo je prilika kada su i 3 generacije bile u pogonu u nekoj od predstava, najčešće Lovrincu, jer Lovrinac broji najviše ljudi: 22, 24. Znači imali smo i djeda i sina i unuka, a redovito glume očevi i sinovi zajedno, priča Lakoš

Teatar Hvarani naprosto imaju u genima. Oni su istinski zaljubljenici u kazalište i baštinu. Možda upravo zato s toliko oduševljenja i uvjerljivo kazuju stihove na arhaičnom hvarskom narječju...