Jednom pomorac - uvijek pomorac

Ekipa emisije More provela je dan s umirovljenim pomorcem Serđom Kosom. Provozao ih je barkom, pričao o svom životu i pokazao ljepote Jadrana i božanstveni poged na Kvarner.

Nono s majčine strane služio je u Bokeljskoj mornarici a otac bio glavni brodski kogo. Obitelj porijekom iz Batiškuri, zabačenog zaseoka Labinštine. A geni čuda čine!

Serđo Kos sa sjetom se prisjeća svojih morskih početaka. Počeo sam navegavat u ljeto 1970., u lošinjskoj plovidbi, tamo sam proveo više od dvadeset godina, kaže. Od prošle godine je u mirovini.

No, more je njegov život. Bez njega ne može pa gotovo svaki dan odlazi na ribanje, najdraže mu je otići u lov na lignje. S njim se zapustila i naša ekipa.

Često ga, kaže, ljudi pitaju gdje je sve bio. Lakše mi bi bilo reći gdje nisam bio, kroz smijeh nam objašnjava. Obišao je preko 80 država, sve morske naravno, nadovezuje se.

Bilo je oluja, nasukavanja, požara i slijepih putnika. Njih bi često pronašao - u kuhinji.

U matrikulama - 56 ukrcaja. Prvi se ne zaboravlja. Rijeka, brod za prijevoz stoke, i nevrijeme na putu. Uz rabačku teleferiku, molo gdje su nekad pristajali teretni brodovi, klizimo prema pošti od kalamara. Za kratki predah od pomoračkih tema.

Lijevo, desno, moraš ih tražit, e kad ih pogodiš onda ih ščepaš, objašnjava Serđo svoju tehniku lova na lignje. Ova je zima bolja nego prošla, kaže, svaki put ulovim po kilo, kilo i pol. A cijena na tržnici im je i po 15o kuna za kilogram.

Najvažnija osoba na brodu, za njega, je - kuhar! Ako je dobra hrana, onda je mir na brodu, objašnjava.

Lijepo nam je na moru podno Rapca, kaže novinarka Dorina Tikvicki. Bude se ovdje i uspomene na djetinjstvo, priče kako su nekad žene  iz ovdašnjih sela pozdravljale brodove u prolasku. Spominje se duga pomorska tradicija kraja i još uvijek živahan Klub pomoraca Labina, navigaciju nekad i sad, duge boravke u lukama koji su prošlost.

Od pojave kontejnera promijenio se život na brodu. Nema više dugog stajanja u lukama, po 5,6 sati i ide se dalje, priča, rijetko kad se ulovi noć u luci.

A dobrano se more i plovidba i brod uvuku pod kožu pa mu mira nedaju ni u snu. Zna sanjati brodske alarme, no onda se probudi i kaže sam sebi - "dobro je Serđo, doma si".

Sinovi nisu krenuli njegovim stopama no Serđo se nada da će barem jedan od tri unuka krenuti djedovim stopama i nastaviti obiteljsku tradiciju.