"Postali smo velika gospoda" - i ribu nam čiste

Ekipa emisije More provela je jutro u pulskoj ribarnici. Kroz život ribarnice provela ih je  prodavačica Vladanka Zovko. Nije još ni 7 sati. Pula se budi, pa tako i ribarnica. A ona je već tu.

Kavu je već popila i spremna je za posao. Nasmijana i vedra, i tako već 17 godina, svaki dan ista rutina. Pulska ribarnica, stoljetna ljepotica, žila je kucavica grada, Vladankino radno mjesto, koje ne bi mijenjala ni za što, bez obzira na sve što se iza njega krije.

Našla se u ovom poslu. Dinamično je, kaže, svaki dan prođu penzići pa se s njima malo našalim, pa tako kupci, lijepo mi je. Ne može se zamisliti da radi u nekoj trgovini, gdje uđe jedan čovjek. To bi mi bilo monotorno, šali se. Tu joj je dobro, prkosi ledu i buri.

Prije dolaska kupaca valja pripremiti najprije stol, a onda i najbolje od dnevnog ulova. Ribarnicu smo posjetili u petak, ipak je to dan za ribu. Danima je tukla bura, osim one iz uzgoja, malo je divlje ribe. Ali ono što je na stolu, kaže nam Vladanka, svježe je i, što je najvažnije, iz Jadranskog mora. Domaće je ipak domaće.

Na ribu iz uzgoja kupci većinom ne gledaju s osobitim simpatijama. Sve su zahtjevniji. Više ljudi neće ni da kupe ako im se ne očisti, postali smo malo velika gospoda, zašto da se doma prlja a tu dobiju gratis čišćenje, objašnjava. A kad je čišćenje gotovo, baš kao u kuhinji, ni u ribarnici se ništa ne baca. Ako neće ljudi - hoće galebovi.

Dva su dana jake bure, ispraznila ribarnicu. Nema divlje ribe, a kupaca ima vrlo malo. Najviše se traže oslići i moli koji su najjeftiniji, često i srdela. Tako je i Tomislav došao u potragu za svježom ribom.

- Svakog petka kupujem na tržnici, nije mi važno je li uzgoj ili divlje - bitno mi je da je srdela. Ako njih nema onda moram kupiti nešto drugo, objašnjava Tomislav.

A ako su "drugo" brancini i orade, to i ne zvuči tako loše. Sve će to lijepo očistiti uvijek nasmijane prodavačice u ribarnici, jer koliko god bilo hladno, kupaca malo a ulov slab, osmijeh im je zaštitni znak.