6. ožujka 1860. - Hrvati traže povratak Dalmacije

Hrvatsku povijest 19. stoljeća obilježila je teritorijalna razjedinjenost hrvatskih zemalja u okviru Habsburške Monarhije. Hrvatske su zemlje i dalje tvorile nekoliko zasebnih upravnih jedinica – Bansku Hrvatsku, Vojnu krajinu, Istru i Dalmaciju.
Problem sjedinjenja postao je prvorazredno političko pitanje o kojem je ovisila budućnost hrvatskog naroda u procjepu između bečkog i peštanskog hegemonizma. Tek je Josip Jelačić nakratko objedinio sve hrvatske zemlje pod titulom bana te upravitelja Rijeke i Dalmacije.
Pritisnut porazima u Italiji i slomom apsolutizma, austrijski car i ugarsko-hrvatski kralj Franjo Josip bio je prisiljen 6. ožujka 1860. sazvati takozvano Pojačano carevinsko vijeće da bi se raspravilo o budućnosti Habsburške Monarhije. U ime Banske Hrvatske Ambroz Vranicani i biskup Josip Juraj Strossmayer odlučno su zatražili povratak ustavnih sloboda, federalizaciju mnogonacionalnog carstva i, dakako, ujedinjenje Hrvatske.
No predstavnik Dalmacije conte Borelli polemičnim je tonom odgovorio da u toj pokrajini, doduše, ima više Slavena nego Talijana, ali da još nije vrijeme za sjedinjenje. Uskoro se u Dalmaciji razvio širok narodni pokret pod vodstvom Mihe Klaića i Mihovila Pavlinovića koji su se suprotstavljali Borelijevim autonomašima kako bi se uklonile višestoljetne umjetne granice u jednom narodu.
Automaši su tih godina osujetili sve pokušaje sjedinjenja. Tako je izgubljena povoljna prigoda, pa je Dalmacija ostala u sastavu austrijskog dijela novouspostavljenje Austro-Ugarske. Iako je 1918. Hrvatska s Dalmacijom, uključivši Boku Kotorsku, ušla u Kraljevinu Jugoslaviju, velikosrpski režim stalno ju je dijelio na neprirodne banovine i oblasti.
Vlatko Maček nakratko je sjedinio Dalmaciju s Hrvatskom u svojoj banovini, ali je poslije njezine dijelove Pavelićeva NDH predala Italiji Rimskim ugovorima. Snovi o sjedinjenju iz 1860. godine ostvarili su se tek pobjedom antifašističkog pokreta. No i tada su se za račun drugih krojile granice, pa je Hrvatska ostala bez istočnog Srijema i Boke Kotorske koje je unijela u Kraljevinu Jugoslaviju.