Nakon 70 godina otkriveno tko je bila Renia Spiegel

Otkriven nakon sedamdeset godina, Dnevnik Renije Spiegel već se opisuje kao klasik književnosti o holokaustu. Pisan jasnoćom i stilom koji podsjeća na Dnevnik Anne Frank, ovaj je dnevnik izvanredan svjedok ratnim strahotama, ali i životu koji postoji onkraj ratnih mračnih zbivanja.

31. siječnja 1939., poljski grad Przemyśl, četrnaestogodišnja Židovka Renia Spiegel ispisuje prvu stranicu svojeg dnevnika: Današnji je dan, moj dragi Dnevniče, početak našeg bliskog prijateljstva. Ti ćeš slušati moje misli i moje brige, ali nikad ih nikome nećeš otkriti. Ako te se netko dočepa - vidjet će samo mala plava slova.

A prvom je u ruke, nakon Drugoga svjetskog rata, taj dnevnik došao Renijinoj prvoj ljubavi: Nakon rata Renijin se dečko vratio u grad. Tamo je našao dnevnik. Nakon toga je emigrirao u SAD. U New Yorku našao Renijine mamu i sestru, dakle u golemom gradu ipak ih je uspio naći. Preda im je dnevnik, sestra ga nije imala snage čitati, niti bilo komu dati na čitanje taj dnevnik. On je stajao desetljećima u jednom sefu, otkriva nam povjesničar Ivo Goldstein.

Široj javnosti postala je dostupna tek lani. Očekivano, često se uspoređuje s 'Dnevnikom Anne Frank': Najčešće smo u ovom našem prostoru svjesni onoga što se događalo u zapadnoj i srednjoj Europi. Pritom gubimo iz vida činjenicu da je zapravo golema većina žrtava Holokausta, samo u Poljskoj je bilo oko 3 milijuna Židova, zapravo bila tih ljudi s istoka, koji su pisali na poljskom jeziku, kao Renia Spiegel, upozorava povjesničar Goran Hutinec.

Urednik hrvatskog izdanja knjige George Alessandro Laidlaw napominje, pak, da se Renia htjela baviti poezijom, a njezina sestra glumom: Znači, to je bila jedna vrlo slobodna duša, veliko srce.

Problemi jedne tinejdžerice isprepleću se s ratnim strahotama: Upravo to je važno shvatiti današnjim čitateljima, shvatiti tu atmosferu, svakodnevni život ljudi koji su, eto, prije 80-ak godina bili se našli u takvim katastrofalnim situacijama, dodaje Ivo Goldstein.

Njezinu je životu na okrutan način prerano došao kraj - već u ljeto 1942. godine, a svijet jedne djevojke, marljivo ispisan malim plavim slovima na više od 700 stranica - danas čitaju tisuće.