Mate, krojač koji nudi dašak starog Zadra

Nekih starih obrta i zanimanja gotovo pa i nema. Mnogi proizvodi i usluge sve se manje traže. Unatoč svima i svemu još radi krojač za kojeg će njegovi sugrađani reći da nudi dašak starog Zadra.

Više od dvadeset godina na istoj je adresi na zadarskom Poluotoku. Za šivaćom mašinom dvostruko. Svaki dan, dvokratno.

- Nikad nisam bez posla. Nema dana da mi dvadeset, trideset ne uđe.Nije to neki fizički težak posao. Bitno je da ja imam mušterija svojih koji dolaze, kaže Mato Žagar, krojač.

Najvažnije je, reći će Mate, da se sve prije ili kasnije napravi. Prihvaća to čak i striktni Nijemac.

Krojač je postao nenadano. Slučajno je, javivši se na oglas, iz Gornje Šume - maloga mjesta u Podravini, daleke 1968. stigao i u Zadar. U to vrijeme vlakovi su još vozili, a posao je bio zahtjevniji.

- Prije sam šivao odijela, hlače i haljine sam nekad šivao. Furda se stavljala na sakoe, na ruke sve, hlače su se radile sve na ruke, objašnjava Mato Žagar.

Danas opstaje zahvaljujući prepravcima. I ne žali se. Mnogi su obrti, kaže, nestali, a krojače, srećom, ljudi još trebaju. Da Zadrani vole i trebaju Matu, dokazuje i nagrada Grada koja mu je prošle godine uručena.

- Nisam imao ništa drugo u planu pa sam išao za krojača. Sada na kraju sam vidio da nije to loše tako kako je ispočetka izgledalo, objašnjava Žagar.

Svatko je, kažu, kovač ali i krojač svoje sreće. Ovaj 'podravski Dalmatinac' svoju je u Zadru skrojio i sašio baš po mjeri.