Posljednji lapadski ribar

Zovu ga posljednji lapadski ribar. Dubrovčanin Božo Dolina ribari gotovo 40 godina. U gradu je sve manje ribara. I riba je izlovljena. Ali Božo ne odustaje.

- Jedino nedjeljom ne idem i kada je grubo vrijeme, jako jugo. Prije sam bacao parangale, onda prešao na mreže. Doma armiram mreže, pokojni me Ljubo naučio krpati mreže, kaže nam Dolina.

Ljubav. I hobi. Ali mali ribolov dobra je financijska potpora mirovini.

- Neki dan sam uhitio polandu, trupača, škarama. Trebaš "vazda" ići na ribanje da bi uhvatio. Bilo je dana, evo vidiš koliko mreža, a ne bude ni "kilo" ribe, kaže.

Idemo do Grebena. Jedna od posta na kojima najčešće baca mreže. Dok vadi mreže Božo se prisjeća najboljih ulova - grdobine od 19 kg, ali i kitopsine koju je slučajno uhvatio u Uvali Lapad.

- Bila je velika, nisam je mjerio, rekli su mi da nije za jesti, mislio sam da je čovjek u mreži, kaže Božo.

Na dobroj smo posti. Ali ovaj put mreže su prazne.

- Evo 2 sope. Lombarak, 2 tabinje i mali jastog. Dobro, bit će da drugi put treba ići. Bacit ćemo ga. Imam 6 mreža. Ovo je oko 40, sve skupa 100. Bacit ćemo ga u more, govori Božo.

Tu je i otrovni vatreni crv. Njegov je ubod bolan.

- Znaš koliko to traje, po 5 sati da dođe na ribu. Kad bi bilo svaki put i popo bi išao na ribanje. Ali treba ići, naletjet će, ima ribe, treba ići pa ćeš uhvatiti, kaže.

Baš kao što je predvidio - već idući put Božine mreže bile su pune polande.