Život s tuđim bubregom

U Hrvatskoj oko 150 tisuća bolesnika ima neki stupanj oštećenja bubrežne funkcije i u riziku su da im se ona pogorša zbog odsustva simptoma u ranim stadijima bolesti koje bi bolesnika naveli da potraži liječničku pomoć. Oko 500 novih bolesnika svake godine započne s nekim oblikom nadomještaja bubrežne funkcije, bilo da je riječ o peritonejskoj dijalizi (kućnom obliku dijalize), hemodijalizi ili transplantaciji bubrega.

Antonio Prce je jedan od njih. Povodom Svjetskog dana bubrega ispričao je svoju priču.

Antonio se razbolio već u ranom djetinjstvu. Prvo su ga liječili s antibioticima, te dijalizom i na kraju je završio na transplantaciji bubrega.

Donora je čekao dvije godine jer mu iz obitelji nitko nije mogao biti darivatelj bubrega. Majka mu je bila trudna, otac nije imao odgovarajuću krvnu grupu, a sestra mu je bila premlada.


Antonio kaže da još uvijek ne zna točno tko mu je bio donor. Zna samo da je muškarac koji je poginuo iz europske države. Njegova obitelj darovala je Antoniju bubreg i on im je beskrajno zahvalan.

Dana, 7. kolovoza 2010. u noći, kaže Antonijo da su ga zvali iz bolnice.

- Tata se javio u to gluho doba noći i doktorica je rekla da se spremimo i u tom trenutku su me maknuli s dijalize, rekao je Antonio.

Sjeća se da su došli u subotu ujutro na transplantaciju.

- Tata je bio više uplašen nego ja, naglašava.

Antonio dodaje da je on doživio šok nakon transplantacije kada je vidio oko sebe cjevčice, koje moraju vaditi iz njega. To mu se najviše usjeklo u pamćenje.

Ističe da je nakon transplantacije pio dnevno čak 25 tableta, koje su pojačale dlakavost na njegovim rukama, nogama i obrvama ali i prouzročile su napuhanost.


- Puno smo se molili i vjera je bila od iznimnog značaja u njegovom životu, kazao je Antonio.

Antonio je danas uspješan student novinarstva, te radi honorarno kao i sportski novinar. Potpuno je zdrav i uživa u životu.

Antonijevu priču pogledajte u videu.