Nevidljiva izložba u Muzeju suvremene umjetnosti

Zagrebački umjetnik s nizozemskom adresom Tomo Savić-Gecan sinoć je na svojoj neobičnoj retrospektivi u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu promatrao pomalo začuđena lica nekih posjetitelja koji su se prvi put susreli s izložbom praznog prostora.

Jedan od naših najradikalnijih umjetnika srednje generacije, nakon 20 godina života izvan Hrvatske, za prvu samostalnu izložbu na domaćem terenu izabrao je svoje neopipljive radove predstavljene pod nazivom 'Retrospektiva 2020'.

Savić-Gecan je i sam ostao nedodirljiv, bez izjava novinarima, prepuštajući samo kustosima da umjesto njega govore.

- Vrlo je interesantno da se Tomo prema prostoru ponaša kao prema svom temeljnom mediju, kao prema materijalu, no, isto tako, to je prostor institucije sa svim onim svojim elementarnim zadatostima - i svojim zidovima, podovima, kustosima, web stranicama... Sve to Tomo koristi u svome radu, kaže kustosica izložbe Radmila Iva Janković.

Janković dodaje da je krajnji rezultat uvijek minimalan: Praznina je nešto što ne možemo vidjeti, nešto što izmiče, što stvara, na koncu, i nelagodu. Umjetnik je odsutan do te mjere da čak prepušta kustosima tumačenje o radu kojeg nema na izložbi, koji de facto ne postoji, zaključuje Iva Rada Janković.

Dojmovi publike su podijeljeni: To je nešto potpuno drugačije i vrlo je interesantno; doživljavam kao prazninu kod ljudi u Hrvatskoj; ne sviđa mi se niti malo ovo, razumijem smisao i što je on htio postići, ali meni je to besmisleno, kažu neki od posljetitelja.

- Ovo nije praznina. Nema praznine. Ne postoji prazan prostor. Ni prazno vrijeme, smatra, pak, povjesničarka umjetnosti Leonida Kovač.

Tomo Savić-Gecan u svom se radu fokusira na fenomen praznine, nadovezujući se na prakse neoavangardne i konceptualne umjetnosti. Na prvoj većoj samostalnoj izložbi u Hrvatskoj taj se fenomen doslovno prezentira u bjelini zidova za tu prigodu preuređenog, mjestimice pregrađenog Prostora za povremene izložbe MSU-a, s natpisom i objašnjenjem o radovima 'bez naziva', koji su se dogodili ili se upravo događaju negdje drugdje.

Kustosica izložbe Radmila Iva Janković kaže da to nije retrospektiva u tradicionalnom, klasičnom smislu riječi kada se izlažu radovi iz fundusa ili posuđeni iz drugih muzeja, pa će se posjetitelj, čim uđe u prostor, zapitati kako je moguće da je to retrospektiva.

- Riječ je o projektima koji su svi odreda site-specific i uvijek se događaju na određenom mjestu, no ujedno i tranzitivni, izmješteni sami po sebi, događaju se na drugom mjestu, s drugim ljudima i institucijama, objasnila je na konferenciji za novinare.

Janković kaže kako on prostor koristi kao svoj materijal u kojemu slobodno postavlja elemente, ostavljajući svakome pravo na vlastito viđenje, što je vrlo bitan aspekt njegovog rada.

Na našem Facebook kanalu HRTkultura možete pronaći i zanimljive komentare na ovu izložbu među kojima je i opširani osvrt koji nam je poslala umirovljena profesorica iz Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci Zrinka Kralj. Na poveznici pročitajte njezin osvrt i uključite se u raspravu:



Iako sam rad ostaje nevidljiv on se istodobno percipira i stvara, posjetitelj je uključen jer svojom prisutnošću provocira njegovo postojanje, kao i kustos koji ga nastoji protumačiti posjetitelju.

Retrospektiva donosi rad nastao u vodećem svjetskom laboratoriju za fiziku čestica CERN u Ženevi, gdje je 2017. Savić-Gecan boravio na rezidenciji kao dobitnik Nagrade ACCELERATE Hrvatska.

Snježana Pintarić, ravnateljica MSU-a, kaže da je ta izložba obrat u pristupu prema publici i promišljanju suvremene umjetnosti, s obzirom na svoju performativnost, jer uključuje naš doživljaj prostora i posjetitelje stavlja u drugačiju situaciju nego na uobičajenim izložbama.

- Umjetnik je puno više prisutan u najuglednijim inozemnim muzejima i galerijama, zadnjih dvadesetak godina djeluje u Nizozemskoj, no imao je niz zapaženih nastupa i drugdje, predstavljajući svoje vrlo neobične i začudne projekte, napomenula je Pintarić.

Pintarić kaže kako kritičari često govore da njegove izložbe obiluju prazninom, nepostojanjem, izostankom nečega, no zapravo su prepune nevidljivih i čudnih veza koje u nekom trenutku ispadnu vrlo logične i često se referiraju na muzeje i na situaciju muzejskih institucija.

Tomo Savić-Gecan (Zagreb, 1967.) dosad je imao niz izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, u Kunsthalle Basel, PS1 (New York), Kunsthalle Fridericianum (Kassel), De Appel (Amsterdam), Apexart (New York), Witte de With (Rotterdam), Jeu de Paume (Pariz), Kunsthalle Bergen i drugdje, a sudjelovao i na velikim međunarodnim manifestacijama, među kojima su Manifesta, Venecijanski bijenale i Taipei Biennale.

Njegova izložba u MSU će biti otvorena do 19. travnja.

Ekipa Vijesti iz kulture, poštujući želju Tome Savić-Gecana da i sam ostane nedodirljiv i ne daje izjave novinarima, bez suvišnih riječi donosi dio atmosfere s izložbe.