15 godina bori se za svoje očinsko pravo

Petnaest godina traje njegova borba sa sustavom, sudovima, sve u želji da mu djeca imaju oca. Nakon dugih 15 godina borbe, rezultat su - punoljetna i otuđena djeca.

Nema dana, nema sata, nema minute da ja ne pustim suzu i da ne pogledam slike. Ne postoji. Ne mogu im poslati ni čestitke za rođendan, niti ih mogu čuti, ne mogu apsolutno ništa.

Tužna priča Ivice Kralja počela je prije petnaest godina. I teško je bilo predvidjeti takav scenarij.

- Tanja je bila tri godine, a mala godinu i pol. Usred bijela dana tu je taj tip došao, ona ih je prevarila da idu na sladoled i da se odmah vraćaju doma. Nakon toga više se nisu vratili uopće, da bih ja na kraju nakon dva tjedna saznao gdje su, prisjeća se.

- Došao sam doma s posla, našao sam ceduljicu "Ja i djeca smo dobro, pusa". To je bilo sve što sam saznao, kaže.

Više od 15 godina nije ih niti čuo niti vidio.

Zna da ih je majka odvela u Njemačku, da se preudala, ali kako su danas njegove kćeri, kako žive, čime se bave - sve je za njihovog oca nepoznanica.

Čuo je nedavno da se starija kćer preselila u Veliku Goricu, poslao joj je zahtjev za facebook prijateljstvom i sada iščekuje njezin odgovor. Često je u ovim godinama zamišljao njihov susret.

- Kao prvo ne bi prvih dana uopće došao k sebi, ne bih ništa rekao samo bi ih grlio i ljubio. Nakon toga bih se lijepo s njima razgovarao, ne bih im uopće majku spominjao.  

A kaže puno toga bi im imao objasniti. I to da je godinama preko sudova tražio svoje pravo da ih viđa.

- Ona temeljna ljudska prava su se meni prekršila. Pravo na svjedoke nisam imao, dokazi su nestajali, ali čudno, kao da su kutija šibica. Sutinja u Čakovcu mi je skresala: znate nisu potrebni nikakvi svjedoci, nisu potrebni nikakvi dokazi, kaže.

Upozoravao sam kakva je ona žena, upozoravao sam da je ona meni rekla da ja nikad djecu više neću vidjeti, da ih ona meni nikad više u životu neće dati, priča.

U dugogodišnjoj sudskoj sagi bilo je svega.

- Ona je njima ispričala da sam ja agresivan, da sam ja tukao nju i djecu. Ja sam njima rekao: gospodo ako vi imate dokaz od policije ili iz bolnice da sam ih ja tukao, onda meni centar može djecu oduzeti, kaže.

- Nije bilo papira niti iz jedne bolnice iz Hrvatske da su zaprimili da je ona pretučena, policijski zapisnik da sam krivično kažnjavan, da sam nasilnik u obitelji, nigdje ničega nema. Oni ništa to u obzir nisu uzeli, ističe.

Ja sam bio 2001. prvi roditelj u Hrvatskoj koji je dobio pravo na roditeljski dopust. Bio sam 6 mjeseci doma s djetetom sam, prisjeća se.

Bez obzira na sve sud je tada donio odluku da bivša supruga dobije skrbništvo nad kćerima.

- A da ja imam 6 mjeseci period svake dvije subote u mjesecu na susrete i druženja u toj prostorijici 4 puta 4, pod prisustvom zaštitara, bivše supruge i socijalne radnice. Ja sam rekao, gospodo ja sma tu došao radi djece, a ne radi zaštitara, bivše supruge i vas. Ja na to neću pristati jer ja nisam robijaš, nisam izašao iz ludnice, iz zatvora da meni tu zaštitar stoji, rekao je. 

- Dvije male curice. One su meni bile oko vrata. Nisu se dale skinuti. Poslije kad smo se rastajali starija kćer se rasplakala i govorila: tata nemoj me dati mami, vodi me doma, ističe.

- Ja sam rekao jasno i glasno: ja više na susrete neću dolaziti jer škodi i meni i djeci. Idu plačući doma oni, idem plačući doma ja. To za djecu nije dobro, isto kao i za mene, kaže.

Jedan razoren brak, ostavio je za sobom naprasno prekinut odnos između oca i kćeri i zauvijek izgubljenih petnaest godina. Njegova djeca ostala su uskraćena za očevu ljubav. 

I bez obzira na to što je oslobođen optužbi da je nasilnik i bez obzira što kao otac ima pravo viđanje s djecom, agonija Ivice Kralja se nastavlja. Prije pet godina njegova je bivša supruga pokrenula postupak kako bi ga lišila roditeljskog prava. 

Tri godine je trajao postupak u kojem on nije imao odvjetnika, nije ima stručnu pomoć, što nije dobro. I dok ovih dana čeka sudsku presudu, pomaže mu odvjetnica koja mu je dodijeljena po službenoj dužnosti. Tek načelno komentira slučaj koji traje više od pet godina.

- Sustav bi trebao dati odgovor u 3 godine. Mi možemo raspravljati kad se postupak okonča jesmo li zadovoljni ili nezadovoljni, ali je bolji ikakav odgovor nego nikakav. Nikakav je najgori. Sama činjenica da postupci dugo traju to ne može biti u interesu nikoga jer spora pravda nije nikakav pravda, kaže odvjetnica Mila Mikecin Mišetić

- Na kraju se ispostavilo stvarno da je država toliko korumpirana, institucije su toliko uigrane da mi mali ljudi ne možemo napraviti apsolutno ništa ako nemamo par hiljada eura u džepu da bi nekoga potplatio da bi nešto napravio, ja to nisam u mogućnosti. Da sam u početku imao pravog odvjetnika i par tisuća eura svega toga ne bi bilo, ističe.

Apsurdna je situacija da se sporovi takve vrste uopće toliko dugo vode. Jedno dijete je postalo punoljetno.

Vrijeme teče, dijete odrasta i sasvim sigurno radi protiv roditelja koji ne ostvaruje kontakte sa svojim djetetom.

Ivica Kralj nedavno je registrirao Udrugu Prava djece na oba roditelja, javilo mu se dvjestotinjak ljudi sličnih sudbina.

- Ja nikoga ne mrzim, ne idem protiv nikoga, dapače sad otvaram Udrugu da se borim jednako i za očeve i za majke koji su zakinuti zbog tog sustava kakv je, ističe.

- Mogu jedino reći da neću stati na tome. Ja ću djecu pronaći na ovaj ili onaj način, borit ću se svim pravnim sredstvima da ja njih pronađem i borit ću se svim pravnim sredstvima da ja jednostavno stanem na kraj tim socijalnim radnicima i sucima koji ne rade po zakonu i ne rade na dobrobit djece, kaže.

I neće prestati tražiti svoje kćeri, radio je to i preko medija, preko društvenih mreža i drugi put u našoj emisiji.

- Probao bi ih zamoliti, ako mogu, da se vrate. Dok sam živ borit ću se da ih vidim i jednu i drugu. I da im kažem i objasnim da im tata nije takav kakav im je mama rekla da je, poručuje.