U svom filmu: Tony Cetinski

Tony Cetinski neosporna je zvijezda, a njegov je život dostojan filmskog scenarija. Krasi ga reputacija jednog od najmoćnijih glasova hrvatske glazbene scene što potvrđuje nekoliko glazbenih nagrada Porin. Ugostili smo ga u emisiji 'U svom filmu'.

Iza njega je 30 godina karijere, stotine rasprodanih koncerata i hitovi koji su mu donijeli reputaciju jednog od najmoćnijih muških glasova koji su se uopće pojavili.

- To je posao u kojem čovjek ne smije puno kukati jer ima puno težih poslova i sudbina, i onda sve to držiš u sebi i imaš osjećaj da te nekada i ne razumiju baš svi, ali, ako uspoređujem s ovim današnjim vremenima, čini mi se da je današnjim mladim pjevačima lakše postati nego opstati, rekao je Tony Cetinski na početku emisije, zaključivši da je nekada bilo puno manje mogućnosti da se pjevač predstavi i pokrene karijeru.

'Pjevanje ne smatram poslom, nego pozivom'

- Ja nisam očekivao da ću se baviti glazbom. Učio sam o turizmu, upisao sam i glazbenu školu, ali to je sve bilo nekako usput. Nisam se nadao da će me tako zaraziti glazba, priznao je Cetinski koji pjevanje danas smatra pozivom, a ne poslom.

Na početku karijere Cetinski se, navodno, obratio Zrinku Tutiću i Đorđu Novkoviću, na što je Tutić rekao da suradnja s Cetinskim nema smisla jer nema tako dobar glas.

- Ja sam s tom pričom jednom davno izletio u novinama. Ne znam ni sam zašto, bio sam nešto revoltiran. Nakon toga je Zrinko htio da se nađemo i bio je tužan zbog te moje izjave. On nije to tako rekao, i imao je potrebu ispraviti. On nije rekao da ja ne znam pjevati, nego da imam taj istarski naglasak i da previše gledam talijanske TV programe i da jednostavno nemam pravilni naglasak, objasnio je Cetinski.

Nedostatak dobrih menadžera

Danas se puno mladih pjevačica i pjevača, primjerice kroz natjecanja glazbenih talenata, pojavi, ali malo ih zaživi na sceni. Rijetki opstanu i iz godine u godinu pojavljuju se talentirana djeca, no čini se kao da nedostaju pravi mentori i producenti.

- To su dvije različite komponente, kad netko pjeva na engleskom i na hrvatskom jeziku, jer vi ne možete jednako dobru kompoziciju napraviti na hrvatskom jeziku, ako što ona može dobro zvučati kad slušate nekog stranog izvođača. Imamo dovoljan broj autora i producenata, ali, ako gledamo samo hrvatsko tržište, tu nema menadžera koji bi se dovoljno žrtvovali za nekog mlađeg izvođača, da bi se imao odmah povrat uloženog novca. Sve se, dakle, gleda kroz materijalno, komentira Cetinski.

Cetinski je dodao da pobjednici 'talent showova' potpišu ugovor, ali se ništa ne dešava jer kao da se čeka da taj izvođač po inerciji 'proradi' i da se onda svi ukrcaju u vagon koji bi vodio k uspjehu.

- Ono što je mene držalo i kad sam padao i kad sam kretao je minuli rad. Danas klinci puno manje sviraju pred stvarnom publikom, na terenu, a puno više na televiziji ili, na primjer, na YouTubeu. Zahvaljujući tom minulom radu uz mene je i u teškim trenucima stajala publika, davala mi vjetar u leđa i vraćala me na moju poziciju, priznaje Cetinski.

Kako kaže, osjećao se kao yo-yo jer je stalno išao gore-dolje, imao je niz uspona i padova, a konačno je pronašao stabilnost 2009. godine kada je dva dana zaredom napunio zagrebačku Arenu.

'Kod publike nema laganja'

Cetinski je ustvrdio da se još u doba stare škole ex-YU producenata i diskografa u glazbenim krugovima znalo komentirati da su 'ljudi ovce, što im god ponudiš, slušat će, samo ti pjevaj…'

- Meni su takvi komentari uvijek smetali jer kod publike nema laganja. Mislim da je publika bila godinama podcijenjena. Publika je najbitnija za jednog izvođača, bitnija od dizajna omota, plakata i reklama, jer ako napraviš koncert, pa čak i za 15 ljudi, a ja sam imao jedan takav u Delnicama, moraš odraditi koncert kako treba, ističe Cetinski.

S nepunih 20 godina došao je iz Rovinja u Zagreb, živio je podstanarskom stanu i, iako je imao reputaciju da iza njega stoji moćna obitelj, on se sam 'borio' za svoje mjesto u velikom gradu.

- Ne želim kukati, ali činjenica je da sam živio u 36 četvornih metara i nisam taj stan uređivao jer nisam mislio u njemu živjeti. Nisam ništa imao u tom stanu. Imao sam samo vreću za spavanje na podu i bilo mi je sasvim kul. Živio sam svaki dan za to da nekog sretnem tko bi bio u mom filmu, pa da možemo početi raditi i snimati pjesme, prisjeća se Cetinski.

Točke preokreta

Govoreći o pjesmama koje su bile prekretnica njegove karijere i etablirala ga kao istinsku zvijezdu, Toni Cetinski istaknuo je da nikada nije pristajao na 'spektakluke' oko sebe, ali je napomenuo da neki ljudi kao njegov najsjajniji trenutak navode suradnje s glazbenim velikanima kao što su José Carreras, Montserrat Caballé, Michael Bolton i Plácido Domingo.

- Nekima su to, pak, dvije pune zagrebačke Arene i suradnje s našim velikanima poput Toše i Olivera. Osobno sam se osjećao jako malen kad sam radio s gospodinom Carrerasom. On mi je puno pomogao svojim savjetima. Pričao mi je menadžer da je i kasnije, kad bi došao u Hrvatsku, pitao za mene. On bi se sjetio jednog malog Tonyja i to mi je bio znak da smo uspostavili dobar kontakt, rekao je Cetinski dodajući da mu je ta suradnja bila velika škola i trenutak koji je zaokružio njegovu glazbenu priču.

Izazovne životne situacije

Cetinski je bio optužen za počinjenja prometne nesreće u kojoj je jedna osoba smrtno stradala. Bio je oslobođen optužbe, no, kako je mu je bilo nositi se s takvim situacijama i činjenicom da javnost želi znati sve pojedinosti?

- Ja sam doživio medijski linč, i neki dan sam sreo jednog etabliranog novinara koji mi je rekao da mi se divio kako sam sve to pristojno odradio i da nisam potegnuo neke poteze. Novinarstvo je danas na strašno niskim granama, komentirao je Cetinski navodeći da mediji tom prigodom kao da su bili razočarani što nije bio ni drogiran, ni pijan, niti u prekršaju.

Nakon toga se sasvim zatvorio u sebe i mislio je da nikad više neće moći javno istupati, ali tu mu je ponovno pomogla njegova vjerna publika.

Obilježavanje 30 godina karijere

30. svibnja
Tony Cetinski trebao bi u zagrebačkoj Areni obilježiti 30 godina karijere. Za Cetinskog je to simboličko mjesto s obzirom na to da je bio prvi izvođač koji je uspio napuniti Arenu dva dana zaredom.

- Razmišljam o tomu što bi publika željela čuti iz tih 30 godina karijere, koje su pjesme najčešće bile tražene, da to bude dobar presjek svega, najavljuje Cetinski.
U idućem će se razdoblju Tony Cetinski koncentrirati na prenošenje znanja mlađima što već čini kroz svoju glazbenu školu u Opatiji.

Pogledajte snimku emisije U svom filmu urednice i voditeljice Tončice Čeljuska u kojoj su uz Tonyja Cetinskog govorili i kantautor i tekstopisac Miroslav Rus, arhitekt Ante Vrban, glumac Željko Vukmirica i dr. Tomislav Čengić: