Dubrovnik imao prvu karantenu na svijetu

U danima kada se riječ karantena svakodnevno spominje u našim razgovorima, površno istraživanje o porijeklu toga pojma dovelo nas je do zanimljivih spoznaja.

Prva je da riječ potječe od talijanskog Quaranta što označava 40 - u ovom slučaju dana izolacije, a druga je informacija da se prva karantena uvela na dubrovačkom području. Bilo je to u ljeto 1377. godine.

Je li to uistinu bila baš prva karantena u svijetu - provjerili smo razgovarajući s profesoricom povijesti Katijom Matušić, koja je magistrirala upravo na tematici ranovjekovne povijesti Dubrovnika.

- Istina je da je Dubrovnik prva karantena u svijetu. Postoje razni izvori i povijesni nalazi da su i Španjolska i Francuska također imale karantene u tom razdoblju 14. i 15. stoljeća. No smatra se da je povijesni izvor prvi koji nam govori o postojanju karantene baš iz Dubrovnika gdje je prva karantena bila 1377. godine, kada je Veliko vijeće Dubrovačke Republike donijelo odluku kojom se ni domaći ni strani ljudi koji dolaze iz okruženih zaraznih krajeva ne smiju primiti ni u grad ni na dubrovačko zemljište dok ne izdrže mjesec dana čišćenja na otocima Mrkanu, Bobari i Supetru koji se nalaze blizu grada Cavtata, kazala nam je profesorica Matušić.

Tom odlukom, dodaje, oni su morali provesti 30 dana u izolaciji ili karanteni. A zgrada u kojoj se karantena provodila zvala se lazaret ili kontumac.

Sve više karantena na dubrovačkom području

- Znači prva karantena nije bio ovaj današnji prostor koji imamo u neposrednoj blizini grada Dubrovnika, nego su za početak prve karantene bili otočići Mrkan, Bobara i Supetar, napominje Matušić i dodaje:

- Za ljude u izolaciji su se na tim otocima gradile posebne barake u kojima bi oni bili tih 30 do 40 dana. Kada ne bi bilo mjesta na tim otocima, izolacija bi se provodila na drugim otocima u neposrednoj blizini, a to su Koločep, Šipan i Lopud.

Tek 1429. godine dubrovačka vlada je donijela odluku o gradnji baš prvog dubrovačkog lazareta tj. karantene na otoku Supetru, na Dančama i u parku Gradac.

- Jer bilo je jako teško stanje, virus se jako širio - isto kao i danas što vidimo kako se ovaj virus širi. Tako da je bilo jako teških epidemija i jednostavno ti otoci nisu mogli primiti dovoljan broj ljudi pa su se karantene morale napraviti i u neposrednoj blizini grada, kaže nam profesorica i dodaje:

- Grad je tek tada odlučio sagraditi lazaret na Pločama. To je na istočnom ulazu u grad Dubrovnik gdje su se sastajali svi glavni morski i kopneni trgovački putevi, ali gradnja je počela tek 1627. godine.

Razlog tomu, kaže nam profesorica, bio je taj što su Dubrovčani oklijevali izgraditi lazaret u blizini grada.

- Naravno zbog tih teških epidemija nisu htjeli imati nikakvu karantenu blizu grada, bilo im je pametnije u tom razdoblju imati ih izvan grada. No ipak su je odlučili izgraditi kako bi im bilo lakše kontrolirati ljude koji su bili u toj samoizolaciji. To mi danas u Dubrovniku zovemo lazareti, a danas su tu smješteni muzeji i udruge, kaže Matušić.

Turski putopisac opisao osobno iskustvo boravka u dubrovačkoj karanteni

- U tom razdoblju imamo jedan jako zanimljiv putopis koji je napisao turski putopisac Evlija Čelebi koji je došao u Dubrovnik 1664. godine. Poput svih ostalih putnika, i on je morao provesti neko vrijeme u toj karanteni, kaže profesorica.

U putopisu Čelebi opisuje kako je izgledao boravak u karanteni, na koji su način dobivali hranu.

- Opisivao je da je Dubrovnik već tada imao osobe koje su čuvale ljude da ne izađu iz izolacije, da su imali posebne doktore koji su dolazili provjeravati njihovo stanje, kaže nam profesorica i dodaje još jednu zanimljivost:

- Kroz njegov putopis možemo vidjeti da su se troškovi zdravstvene zaštite podmirivali iz državne blagajne Dubrovačke Republike. To je bilo pokriveno tim carinskim doprinosima putnika koji su dolazili. I većina tih putnika trgovaca je bila u izolaciji.

- Ono što je još zanimljivo za razdoblje 16. i 17. stoljeća u Dubrovniku je da su postojale protuepidemijske mjere na brodovima u svrhu zaštite pučanstva od zaraznih bolesti. Tu odredbu je donijela je dubrovačka vlada, kaže profesorica.

Žuta zastava na brodu označavala da je u posadi zaražena osoba

- Čak u 15. stoljeću imamo sačuvan povijesni izvor koji nam govori da je svaki brod koji je želio ući u Dubrovačku Republiku morao imati određeni zdravstveni karton. Taj karton je svaki brod dobivao od luke iz koje je on isplovio. Znači kapetan je morao imati zdravstveno stanje svoga broda i svoje posade, kaže Matušić i dodaje:

- Kada je brod imao zaraženog bolesnika na svome brodu, u svojoj posadi - on je prije ulaska u Dubrovačku Republiku morao istaknuti žutu zastavu kako bi Dubrovčani odmah mogli vidjeti da taj brod ima zaraženog bolesnika i onda bi ga odmah uputili prema izolaciji, a osobe koje nisu bile iz Dubrovnika bi ostale na tom brodu u jako velikoj udaljenosti od Dubrovnika dok ne bi prošla izolacija od 30 do 40 dana, kaže profesorica Matušić.