Meštrovićev paviljon odolio potresu, ali ne i čoporu pasa

Mnogi su kulturni i sakralni objekti razrušeni u nedavnom potresu, no bilo je i rijetkih sretnika. Među njima je Meštrovićev paviljon, fenomen hrvatske i svjetske arhitekture, izgrađen 1938. godine, koji je ovih dana 'zauzeo' čopor divljih pasa.

Tijekom posljednjih 80-ak godina nekoliko je puta bio prenamijenjen, posljednji put djelomično obnovljen 2000. godine. Zgrada je i turistička atrakcija grada, ali i Dom Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

Obišli smo ga i uvjerili se tek u minimalna oštećenja, premda se stručna procjena tek očekuje: Dom hrvatskih likovnih umjetnika uistinu je, čini se, prošao vrlo dobro u ovom potresu. Nama, golim okom, nestručnim, se čini da su oštećenja vrlo minimalna i tek površinska, ocjenjuje ravnateljica HDLU-a Ivana Andabaka.

Andabaka dodaje da predstoji i pregled statičara, no pretpostavlja da nisu visoko na listi prioriteta s obzirom na ostale ustanove, ali dojam uprave je da neće biti nikakvih problema.

- Ono što trenutno ne možemo sagledati jest efekt potresa na našu staklenu kupolu. Golim okom uistinu ništa ne vidimo. Ne vidimo nikakve krhotine, ali tek sa prvim oborinama ćemo moći uistinu vidjeti je li došlo do nekih jačih oštećenja, zaključuje Andabaka.

Čopor divljih pasa u HDLU-ovoj Bačvi

U HDLU-ovoj Galeriji Bačva proteklih se dana zatekao neobičan čopor afričkih divljih pasa. Riječ je o skulpturama kiparice Vlatke Škoro, vrlo zanimljivoj izložbi koja, zbog novonastalih okolnosti, nije uspjela doći do šire javnosti.

Afrički divlji psi love u čoporu, a kada će se otisnuti u lov utvrđuju glasanjem. Kad ulove plijen, čopor u hranjenju daje prednost štenadi - što je u svijetu predatora vrlo rijetko. Iako su u svojoj vrsti izrazito društveni, ne mogu se pripitomiti.

Jedan prema ljudima nepovjerljiv čopor afričkih divljih pasa Vlatka Škoro dovela je u Galeriju Bačva. 

- Htjela sam s tom masom postići efekt uznemiravanja publike. Svaki je zasebno modeliran i svaki je jedinka, ali ovdje su skupa, jednostavno, to im daje neku snagu, objašnjava kiparica.

Njihovo latinsko ime u doslovnom prijevodu znači ‘obojeni vuk’. Kiparica interpretira boje i teksture krzna s odmakom od dopadljivih prikaza životinja.

- Ta sirovost, odnosno sirova estetika razvidna je iz same obrade koje zapravo nema na skulpturama. Poliester je pigmentiran, nema sakrivanja, nema bojanja i postoje ostaci gipsanog kalupa koji su još uvijek na njima, napominje Vlatka Škoro

U umjetničkom radu kiparica već godinama preferira životinje: Životinje su mi jednostavno zanimljivije, lakše mi se povezati s njima nego s ljudima, jer su neposredne, interesantnije su mi. Zapravo, postepeno sam se odmicala od lika čovjeka i počela ga kombinirati s likom životinje, da bi na kraju završila u zoološkom, zaključuje Škoro.

Nakon čopora afričkih divljih pasa Vlatka Škoro planira skulpturalno obraditi i nove životinjske vrste.