Održana hvarska procesija

Procesija "Za križen", koja se na otoku Hvaru već stoljećima održava u noći Velikog četvrtka, ove je godine, uz dopuštenje Nacionalnog stožera, ipak održana, ali pod posebnim uvjetima. Umjesto mnoštva vjernika, u procesiji je bilo samo 15 pripadnika Bratovštine "Presvetog oltarskog sakramenta".

Ista slika u Jelsi, Vrboskoj, Svirču, Pitvama, Vrbanju i Vrisniku. Šest križonoša u tišini izlazi iz svojih crkava u pratnji 15 bratima. Kreću na 20-ak kilometara dug hod od mjesta do mjesta. Unatoč svemu, tradicija se održava. Gospin plač, pasionski napjev iz 15. stoljeća koji se uvijek izvodi u ovoj prigodi, odjekuje praznim ulicama. Vjernici ih prate s prozora.

Prvi pismeni zapis o ovoj procesiji datira iz 1658. godine, pretpostavlja se da je postojala i ranije. Od 2009. je na UNESCO-vom popisu nematerijalne baštine. Biti križonoša osobita je čast za cijele obitelji koje svoje muške članove za to upisuju već po rođenju. Na tu se čast čeka i desetljećima.

Moleći Boga za snagu, križonoše nakon osam sati napornoga hoda prelaze posljednje dijelove puta. Zadnjih 100 metara do crkve iz koje su i krenuli križ donose trčeći.

- Bilo je malo posebnije nego kad si u gužvi, kad je oko tebe 1000 ljudi, ovo je bilo nekako i ljepše, posebno. Pamtit ćemo ovo, ali ne ponovilo se dogodine, rekao je križonoša Ivica Gamulin.

U sličnim posebnim uvjetima procesija je održana i 1943. pod talijanskom okupacijom. Dopuštena je pratnja samo 12 bratima. Jedan od 6 križonoša tada je bio Juraj Plenković, djed Maje Milošević Carić koja čuva rijetke fotografije iz te godine.

- Talijanske vlasti isprva su namjeravale u potpunosti zabraniti procesiju, međutim prema riječima mojega djeda, urodio je plodom posjet talijanskom komandantu. I umjesto svijeća procesiju je koja je bila dakle s 22. na 23. travnja osvjetljavala mjesečina koja je bila tako jaka, po djedovim riječima, da se činilo kao da je dan, rekla je.

Sedamdeset i sedam godina poslije, opet skromno, no zbog drugih razloga, sa svijećama po osvijetljenim, ali praznim ulicama. I istaknimo na kraju križonošine riječi - ne ponovilo se dogodine.