Evica Tušek: Ja sam svjetska baka i meni trebaju ljudi!

Kako živjeti i preživjeti u izolaciji i sam dočekati blagdane, dobro zna baka Evica Tušek iz Pleše kod Bednje. Dijeli sudbinu više od stotinu samačkih domaćinstava u toj općini. Unatoč razdvojenosti od obitelji nije ju napustilo dobro raspoloženje.

Njezino je "mjesto pod suncem" zaselak iznad Bednje. Evica Tušek, u svojoj 90-oj, kaže da se danas, uz struju i vodu, ovdje jako lijepo živi. 

- To je prejdi 60 godina kad sam ja tu došla, to je bila milina, ovaj breg, to je sve bil vinograd, tu je bilo grofovsko, tu je bila gore njihova klet, tu su radniki, mi smo radili, tu se pjevali, tu se huškalo, rekla je Evica Tušek.

Teško se živjelo, no tada je bio obrađen svaki komadić zemlje. Tjednima se skupljalo granje po šumama, za vuzmenku koja se palila u tri sata ujutro. Vuzmenke nema, ni veselja koje je prati, a društvo joj najviše nedostaje.

- Ja sam baka svetska, ja sam jako puno prošla i onda meni trebadu ljudi, meni trebadu ljudi. Ki bi meni dal muškarca ili baku ili malo dijete, ja mu mogu reći da bu živel sto let. Jedino me spašava kaj više boga molim, kad molim onda na drugo ne mislim, rekla je Evica Tušek.

Obrađuje vrt, uživa u prirodi. Dvaput tjedno, jedino joj je društvo gerontodomaćica, gospođa Marija.

- Više od 50 posto stanovnika je starije od 60 godina. To je za jednu općinu kao što je Bednja, na kvadraturi od 75 četvornih kilometara predstavlja veliki problem, rekao je Damir Poljak, načelnik općine Bednja.

Jedan sin živi u Ivancu, drugi s obitelji u Njemačkoj. Zbog epidemije je ne posjećuju. No, gospođa Evica se ne predaje, okitila je svoj dom, i zapjevala uskrsnu pjesmu:

"Stala majko pod raspelom, milo se je jokala. Stani sine sim od križa, kaj te bum obrisala. Ne mogu ti sići dolje, močno sam je gor pribit."

Gospođa Evica je dočekala Uskrs u svojem domu, a s terase pogled seže do Jesenja i zelenog mora zagorskih brežuljaka. Mir i priroda koji krijepe dušu, nemaju cijenu.