20. travnja 1768. - Umro Giovanni Antonio Canal

Slikar koji je rodnom gradu, Veneciji, udahnuo novi život i svojim vedutama stvorio od nje turističku Meku, Giovanni Antonio Canal umro je 20. travnja 1768.

Slikarstvo je učio od svojega oca, slikara kazališnih dekoracija. Za slikara se školovao i u Rimu. Ondje je najčešće slikao krajolike iz rimske okolice, a kad se vratio u rodni grad, upisao se u slikarski ceh i postao samostalnim majstorom. Kako bi ga razlikovali od oca, suvremenici su ga nazvali, a on prihvatio, Canaletto (mali Canal).

Canaletto je slikar rokokoa, koji je prigrlio vedute, a one su ga učinile jednako slavnima koliko i on gradove koje je slikao. Canaletto izlazi iz ateliera, slika Veneciju kakvom je vidi, ljude na ulicama, gondolama, on diše život grada i udahnjuje ga na platno. Prve narudžbe dobiva od Engleza koji pomodno putuju Italijom, pa i Venecijom.

Kada je počeo rat za austrijsku baštinu i kad su se narudžbe naglo smanjile, 
odlazi u Englesku. Iako i ondje slika engleske krajolike, seoske prizore, gradske vedute, podneblje mu je drukčije. Paleta njegovih boja postaje hladnija, tamnija, zagasitija. Iako mu slike kupuju i članovi kraljevske obitelji, on Englesku ne vidi kao rodni grad, i to Englezi primjećuju: smatraju da se ponavlja, da slika mehanički i bez duše

Vratio se u Veneciju, izabran u venecijansku Akademiju i nastavlja slikati svoj grad do smrti. Za njegova platna uvijek je bilo interesa, a gotovo da nema monarha u Europi koji nije poželio imati Canalettovo platno. Interes ne prestaje ni danas. Njegova tajna je u toplom, magličastom koloritu, gotovo scenografski reproduciranoj arhitekturi ulica i trgova koje oživljava skupinama likova. Impresivno je znao dočarati atmosferu. Na njegovim slikama sve izgleda tako stvarno, a tako lijepo.