22. travnja 1972. - Vožnja po Mjesecu

Nakon prvih uspjelih letova na Mjesec, kada je bilo najvažnije sletjeti na Mjesec i vratiti posadu na Zemlju, težište se prebacilo na istraživačke zadatke. Da bi se postigla veća pokretljivost na površini Mjeseca, u letovima posljednja tri Apolla astronauti su imali posebno konstruirano mjesečevo vozilo.

Upravo su njime 22. travnja 1972. američki astronauti John Young i Charles Duke tijekom ekspedicije Apolla 16 izveli jednu od najzanimljivijih vožnji po Mjesecu. Uspeli su se grebenom do obližnjeg brdovitog kraja. S pomoću lunarnog rovera, kako su ga Amerikanci nazvali, istraživanje Mjeseca postalo je lakše i brže.

Astronautima je znatno prošireno područje istraživanja, a vožnje su bile duge i do 20 kilometara. Osim toga Mjesečevo vozilo moglo je nositi gotovo 500 kilograma i kretati se prosječnom brzinom od 9 kilometara na sat. Vozilo je bilo projektirano tako da funkcionira u uvjetima vakuuma te pri jednoj šestini Zemljine gravitacije. Svaki od četiri kotača imao je vlastiti pogon. Uz dva sjedala i prostor za prijevoz instrumenata i uzoraka Mjesečeva tla, bilo je opremljeno i komunikacijskim sustavom s TV kamerom te antenom koja je omogućavala kvalitetnu vezu sa zapovjednim središtem na Zemlji.

I Sovjeti su svojim Lunohodom, ali bez ljudske posade, istraživali Mjesec, čak deset mjeseci prije Amerikanaca. Lunohod 1 pokretali su električni motori, po jedan na svakom od 8 kotača. Energiju je dobivao iz sunčevih ćelija, a u 14 dugih mjesečevih noći grijao ga je radioaktivni polonij 210. Lunohod je dokazao da se tako mogu uspješno istraživati negostoljubiva mjesta u svemiru. To iskustvo, osim na Mjesecu, poslije je primijenjeno i u razotkrivanju tajni Marsa, najbližeg Zemljina susjeda!