Vraćanje duga zaboravljenom izdavaču Krleže i Cesarca

Svojim novim romanom književnik Marko Gregur vraća dio duga pomalo zaboravljenom Vinku Vošickom, hrvatskom knjižaru, tiskaru i nakladniku.

Rođen je prije 135 godina u Češkoj. 1909. dolazi u Koprivnicu i postaje knjižar, tiskar i nakladnik - Vinko Vošicki između dva svjetska rata u vlastitoj tiskari objavljuje djela znamenitih hrvatskih književnika, među kojima Krleže i Cesarca.

Taj zaljubljenik u knjige zainteresirao je koprivničkog književnika Marka Gregura da o njemu napiše knjigu. Početna platforma Marku Greguru za istraživanje života i djela Vinka Vošickog bila je izložba u Muzeju grada Koprivnice 2016. godine. Slijedilo je predano istraživanje života češkog nakladnika i potraga za dokumentima i svjedočanstvima.

- Od Državnog arhiva u Osijeku, Državnog arhiva u Zagrebu, nekih drugih mjesta i muzeja do onoga što ja zovem goričkim arhivima. To je  također nešto što mi je bilo nejasno - da je građa nakon 60-ak godina od njegove smrti još uvijek bila na tavanu njegovih bivših gorica. Ustupio mi ju je sadašnji vlasnik, a dokumentaciju koju ima i njegov posinak Miroslav Vlahović, kaže autor knjige Marko Gregur.

Romansirana biografija ‘Vošicki’, praćena pismima, sjećanjima i svjedočanstvima prati život tog češkog doseljenika od dolaska u Koprivnicu 1909. pa sve do njegove smrti 1957. Ova knjiga potvrđuje da kultura i književnost ne umiru ni u  teškim, ratnim vremenima.

- Život je to dovoljan za tri života. Vinko Vošicki bio je jedan od onih koji čine razliku, osoba koja je bila važna u izdavačkom smislu, ne samo za jedan grad za Koprivnicu, za Podravinu, nego za čitavu Hrvatsku. Najpoznatiji je ostao po tome što je objavljivao i djela Miroslava Krleže i Augusta Cesarca u vremenima nakon Obznane, u vremenima kad se to nije nitko usudio, istaknuo je Gregur.

Na malo više od 400 stranica knjige, na temelju vlastita doživljaja, Marko Gregur sažeo je život Vinka Vošickog. Nije se teško složiti da je riječ o 'velikoj priči o pravom čovjeku u krivim vremenima', o dvama svjetskim ratovima i nebrojenim političkim prevratima, usred kojih je Vošicki pozdravljao s ‘Bog uskrisi umjetnost'.