Izolacija kao umjetnička inspiracija

Hrvatski kipar Petar Hranuelli svoju je zagrebačku i bračku adresu u doba izolacije zamijenio ličkom. U ambijentu prepunom kamena, u svom ateljeu na otvorenom stvorio je niz djela kao i posvetu Zagrepčanima stradalim u potresu.

Ističe Hranuelli da su mnogi umjetnici bili posebno nadahnuti u teškim vremenima bolesti ili ratova te da mu je ova prisilna izolacija dobrodošla. Okružen bukvom i sivim ličkim kamenom, kao riba u rodnom mu bračkom moru, snalazi se Hranuelli u ovom okruženju. Kada ispuni ličke kućne obveze, odlazi u obilazak terena.

- I onda biram kamen koji nije previše šprungiran, to jest koji nema pukotine, kaže Hranuelli koji zatim u svojem otvorenom ateljeu radionici kreće od ideje i nacrta - do skulpture.

Kombinirajući lički kamen sivac ili crveni boksit njegovu grubost pretvara u umjetnost: Malo ispoliram, malo pobrusim, negdje malo ostavim grubo, sve ovisi o skulpturi koju radim, objašnjava Hranuelli.

U ličkoj izolaciji nastale su skulpture posvećene majci, ženama, dječaku, anđelima, različitim životinjama. Problema s inspiracijom u ovakvom okruženju nije imao.

- Uvijek je bila nekakva kuga, nekakvi virus, nešto se dešavalo, tako da dobro dođe malo mira umjetniku. To treba gledat i na onoj pozitivnoj strani, a ne da je to sve tako loše, smatra Hranuelli.

U ovo doba socijalnog distanciranja, zatvorenih ateljea pa samim time i upitne egzistencije umjetnika Hranuelli ima pozitivno stajalište. Internet je i za umjetnike, kaže, svjetska galerija.

- Da biste mogli doći u jednu ozbiljnu galeriju u Europi, budući da je sve to dostupno u današnje vrijeme preko interneta, treba poznavati malo jezik, i jednostavno pokucat na malo više vrata, tvrdi Hranuelli.

Nedavni potres u Zagrebu snažno ga je pogodio: Dobio sam jak poticaj da napravim spomenik tom potresu. U biti, žena koja se ujutro, kad je bio potres u Zagrebu, pokušala dignut iz kreveta, toliko je treslo da je ona ostala na rubu kreveta i nije se mogla dignuti, a zgrada se počela rušiti, opisuje Hranuelli.

U društvu svojega četveronožnog ljubimca ovaj kipar, spojen s ličkom prirodom, brzo je naučio i lokalne običaje pa nas je na kraju snimanja pozdravio uz staru ličku tekuću umjetnost.