2. svibnja 1848. - Hrvatska trobojnica

Tijekom povijesti hrvatske su zemlje u bojama svojih zastava i grbova najčešće imale crvenu, bijelu i plavu boju.

Kada se u dramatičnim revolucionarnim događajima 1848. iščekivao rat s Mađarima, prepoznala se potreba stvaranja jedinstvene nacionalne zastave. Nastojeći da hrvatska nacionalna zastava bude državotvorna i prihvatljiva za sve povijesne pokrajine, ban Josip Jelačić i suradnici odlučili su njezine boje uzeti iz temeljnih boja sva tri grba hrvatskoga kraljevstva. Odluka o izgledu hrvatske nacionalne trobojnice objavljena je 2. svibnja 1848. u Gajevim Narodnim novinama.

U jedinstvenu zastavu unesene su najprije boje iz povijesnog grba Kraljevine Hrvatske, crvena i bijela. Treća boja nacionalne zastave – plava uzeta je iz povijesnih grbova Kraljevina Slavonije i Dalmacije. Kao zajednički simbol nacije novi hrvatski barjak odmah je upotrijebila Zagrebačka narodna garda. Kao ukras u središte su zastave postavljeni združeni grbovi Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, a njima je pridodan i grb Velike Ilirije.

Uspomena na drugu najstariju upotrebu hrvatske zastave sačuvana je na prikazu slavenske barikade u Beču gdje ga je postavila hrvatska akademska mladež. Iako je poslije gušenja revolucije hrvatska trobojnica bila zabranjena, od 1860. počinje se češće upotrebljavati u javnom životu. Kada je 1918. hrvatski narod ušao u Kraljevina SHS i zatim u Jugoslaviju, hrvatska zastava kao jedina heraldički ispravna, ali s obrnutim rasporedom boja izabrana je za zastavu nove države.

Isto se ponovilo i 1943. kada su odlukom AVNOJ-a trobojnice, ali s crvenom petokrakom zvijezdom potvrđene kao zastave nove komunističke Jugoslavije i Hrvatske. Od 1990. i proglašenja samostalnosti i neovisnosti Republika Hrvatska vratila je u upotrebu staru trobojnicu s povijesnim grbom i krunom, oblikovanom sa starim grbovima hrvatskih zemalja.