Socijalno distancirani cijeli život

Daleko od gužvi, vreve - socijalno distancirani cijeli život - žive ljudi uz Velebitski kanal. Ondje se život zadržao samo u pojedinim mjestima. Takva je Stinica, za koju bi malo tko znao da nije trajektno pristanište. Ondje živi nešto više od desetak ljudi, uglavnom zaljubljenika u taj pasivni kraj.

Ovdje Velebit grli more i čuva otoke razbacane po plavom prostranstvu. Zrak je pun vjetra i soli. A rijetki koji žive u toj ljepoti i surovosti - istinski su romantičari.

- Ljubav prema moru, prema ribi, prema svemu. Inače, ja sam rekao ovako, ne daj Bože da nešto napravim, meni ne treba zatvora. Samo me baci u unutrašnjost da živim. Ja bih umro bez mora, kazao je stanovnik Ladislav Babić.

S prvim udahom ovdje se udahne ljubav prema Velebitskom Podgorju. I gdje god da ih život odnese, ta ih ljubav poput magneta vraća. Ovako nam je Ivica Babić opisao svoj odlazak u Zagreb iz kojega se vratio moru:

- 'Ajmo dole bliže. Kad pređete Velebit onda pjevate - mi koji smo odavde. A kad idemo nazad, onda smo malo ovako.

Ivica je na jednome kraju Stinice, dok na drugome kraju živi s obitelji susjed mu Ladislav. Supruga mu je odavde, on je rodom iz Senja.

- Pradjed mi je bio ribar, djed mi je bio ribar, otac, stric, svi, kompletno. Svi su bili ribari, kazao nam je Ladislav.

I on je ribar ali "dopunski" s obzirom na to da je u mirovini. Zamaraju ga novi propisi. Od kada se probudi, dok ne legne - njegov je pogled uprt u more. Uz more ide u šetnju sa psima. Tri ih ima. I oni su njegova radost. Ipak, prednost daje izlasku na more s barkom. Zašto? Što sve lovi mrežama koje sam krpa i koje uvijek moraju biti spremne za lov, za burne dane - doznajte u videozapisu.