Od proizvođača do nositelja - životni ciklus maske za lice

Skromna maska za lice postala je univerzalan simbol pandemije koronavirusa i ključno sredstvo za njezino suzbijanje. No odakle one dolaze? Gdje su obvezne? Koliko stoje i gdje završavaju?

Nošenje maske postalo je uobičajeno u većem dijelu istočne Azije od epidemije SARS-a 2002. i 2003.godine.

- Maska je postala svakodnevni, rekreacijski, personalizirani predmet, kaže medicinski antropolog Christos Lynteris.

U Japanu je nošenje maski poput kirurških uobičajeno tijekom zime i u proljeće, u oba slučaja kao zaštita od zaraze za sebe i druge. U Europi je suprotno, ondje su maske rijetke.

- U Francuskoj, u skladu s postrevolucionarnim duhom prosvjetljenja, građanin se u javnosti predstavlja otkrivena lica, rekao je Le Mondeu antropolog Frederic Keck.  To se vidi i po tomu što ih mnogi Europljani sada nose na neobičan način, ispod brade ili s otkrivenim nosom.

Dalje od Europe, u Iraku se događalo da kupci koji izlaze iz dućana svoje maske daju onima koji se spremaju u njega ući.

Pravila i nevoljkost

U pedesetak zemalja nošenje maski obvezno je posvuda u javnosti. Druge ih zahtijevaju samo u određenim zonama, a treće samo preporučuju da ih se nosi.
U Ujedinjenim Arapskim Emiratima izlazak bez maske kažnjava se s 200 dolara, a u Čadu i s do 15 dana zatvora. U američkom gradu Stilwateru u Oklahomi gradonačelnik je morao odustati od naredbe da se u dućanima nose maske jer su kupci, doživjevši to kao napad na svoje građanske slobode, počeli prijetiti prodavačima. Austrijanci ih poslušno nose i u prodavaonicama i u javnome prijevozu. Francuske su vlasti isprva samo preporučile da ih se koristi, no i to je izazvalo njihovu nestašicu.

Nedovoljna proizvodnja

Opskrba je predstavljala velik problem. Kina je, primjerice, proizvodila 50 posto globalnih potreba za kiruškim maskama i kad su se počeli nazirati razmjeri zaraze odlučila je najprije se pobrinuti za svoje građane.

Skupoća

S obzirom na golemu potražnju i cijene su skočile u nebo. U Libanonu su, primjerice, maske bile 25 puta skuplje nego prije pandemije. Dvije južnoafričke tvrtke, Sicuro Safety i Hennox Supplies, morale su objašnjavati tamošnjim tržišnim regulatorima zbog čega su podigli cijene za tisuću posto. Rast cijena izazvao je pojavu krivotvorenih maski na tržištu, ali i krađe iz bolničkih zaliha.
Kina je pojačala proizvodnju i od početka ožujka do kraja travnja izvezla više od 20 milijarda maski. Mnoge tvrtke u svijetu prenamijenile su svoje uobičajene aktivnosti u njihovu proizvodnju. Francuska država odredila je da maksimalna cijena maske može biti 95 centi (7,20 kuna), a talijanska 50 centi (3,80 kuna).
Marokanski kralj odobrio je posebne subvencije pa ih u toj zemlji prodaju za samo 8 centi (60 lipa). I u Izraelu je država morala intervenirati kako bi cijene maski spustila za dvije trećine. Sada i ondje bazični kirurški model košta oko 7 kuna. Visoke cijene nagnale su mnoge diljem svijeta na izradu maski kućne izrade od raznih materijala.

Iskoristi i baci

Mnoge zemlje nemaju jasne smjernice o tomu što učiniti s iskorištenim maskama. Ljudi ih često bacaju zajedno s kućnim smećem. Francuska tvrtka za recikliranje Citeo France savjetuje da se "maske i rukavice odlažu u čvrste plastične vrećice". One trebaju biti dobro zatvorene, ostavljene preko noći i tek onda bačene u kante za smeće. Nadležne službe bi ih potom trebale odvesti na spaljivanje.

Nerijetko se mnoge iskorištene maske bacaju na cestu ili u prirodu. Hongkonški Greepeace se žali da se većinom bacaju po parkovima, a Kinezi su mnoge primijetili i na plažama, što je štetno jer mnoge maske sadrže polipropilen, materijal koji se razgrađuje desetljećima u tlu ili u oceanima, upozoravaju ekolozi.