Krojačice Kamenskog, najjače kad je najteže

Njihov put i borba za radna mjesta poznata je gotovo svima. Čini se da su one najjače u najtežim vremenima. Tako je bilo i u proteklih mjeseci, otkad smo prolazili sve ove nedaće s korona virusom. Za žene iz Udruge Kamensko ni tada nije bilo predaha, uz mjere opreza, čitavo su vrijeme bile za svojim strojevima, prilađavajući se novonastaloj situaciji. Njihovi strojevi na Knežiji nisu stali.

Spašavajući svoja radna mjesta šivale su maske za naručitelje iz cijele naše zemlje, za djecu i za odrasle. Donirale su ih potrebitima, beskućnicima, pučkoj kuhinji, dječjim i staračkim domovima, Dječjem selu Lekenik, vatrogascima, volonterima.

- Mi smo se orijentirale da same zaradimo plaću. Kad su plaće bile zarađene za taj mjesec i doprinosi, PDV i sve ostalo, onda smo radile za donaciju. Nismo nikoga ništa tražile. Kad smo vidjeli da su ljudi nezaštićeni, da se nitko nije pobrinuo za njih, mi smo počeli sa maskicama. Teško je bilo, nismo imale taj početni kapital, ali smo se nekako snašle. Dobile smo jednu donaciju koja nam je omogućila da spasimo radno mjesto svakoj kolegici,  a isto tako smo jako puno napravile i donirale, priča Đurđa Grozaj, predsjednica Udruge Kamensko.

- To je u biti jedan kroj, samo smo mi pronašli pamučni materijal, da ima nešto gore, da baš nisu čisto bijele. Sa cvjetićima, malo veselije, da nam je lakše, a ne da ne mislimo o bolesti, kaže Biserka Hrbud, krojačica.

Radilo se u karanteni, pod ključem

Dok su mnogi radili od kuće i bili u karanteni oni to nisu mogli. Snalazili su se za prijevoz, strahovali za sebe i svoje bližnje. "Nije nam bilo lako. Svima je to nepoznato - nelagoda, strah. Ali privatno smo se snalazili kako dolaziti na posao, poštivali mjere, razmak između strojeva i između ljudi. Zaključavali bismo se i radili posao koji smo imali dogovoreno", govori Tomislav Rogina, Konstruktor u Udruzi Kamensko.

- Mi smo bili tu u karanteni, uvijek ista ekipa. Ni jednoj se nije ništa, fala Bogu, desilo. Bojiš se, uvijek se bojiš. Ideš tu ne znaš što će biti. Ideš doma, isto ne znaš jesi li nešto donio, nisi donio. Bojiš se. Mi smo sad već u nekim godinama pa se bojiš i za svoje obitelji, djecu, unučad. Bojiš se ali posao ne smiije trpjeti, dodaje Biserka Hrbud.

Malo pomalo i njihov se posao vraća na staro, rade popravke, šivaju po mjeri i narudžbama. Trenutačno su to torbice za holtere, ogrtači za kirurge. One se vesele povećanju obujma posla. To ih, kaže Đurđa Grozdaj, motivira i pokreće. Daju prilike mladim ljudima koji od njih imaju što naučiti. Od doniranih restlova u njihovoj radionici nastaju prekrasne haljine za njihovu reviju i za dizajnere izvan naše domovine, one u Londonu, Australiji. Njihove su maskice otišle za Milano, Pariz, New York.

Pokazale su ove vrijedne i snalažljive žene iz Udruge Kamensko da kvalitetom svoga rada mogu konkurirati na tržištu. Trenutačno čekaju materijale za šivanje posteljine za bolnice i Crveni križ. Raduju se svakoj novoj narudžbi kako bi ne samo sačuvale svoja radna mjesta, kupile strojeve, nego i pružile priliku nekim novim zaposlenicima.