Premijera u Rijeci: Treba se smijati i kad smo tužni iznutra

Kazališta na kakva baš nismo naviknuti, otvaraju se za publiku. Umjesto punih dvorana - jedva stotinjak ljudi može u gledalište, ali izbora nije bilo - ili tako ili nikako, a već sad se, nakon samo nekoliko predstava, pokazalo da je mnogima kazalište u doba koronavirusa itekako nedostajalo pa se svaka izvedba čeka s nestrpljenjem.

Riječani
su tako, napokon, došli na svoje. Hrvatsko je narodno kazalište u protekla dva mjeseca ponudilo oko 150 sadržaja na internetu, ali moći udahnuti miris crvenog baršuna unutar gledališta poseban je doživljaj - to više kada se uz predstavu može i nasmijati. Monokomedija ‘Bonsai ima kratke grančice’ jedna je od takvih.

Kako ispričati priču o izolaciji i samoći, a svejedno ponuditi utjehu? Ogoliti se sa svojim strahovima i tugama pa ih pretvoriti u komediju? – pitanja su koja otvara nova predstava Talijanske drame HNK-a Rijeka.

Monokomedija je posvećena Italiji, a riječkoj su je publici darovali redatelj Giuseppe Nicodemo i glumica Serena Ferraiulo.

- Nadahnuće da smijehom obojimo tešku temu došlo je iz naših privatnih života. Ljudi su jako tužni, htjeli smo ih nasmijati, ali smatramo da je i dalje dužnost umjetnika progovarati o teškim temama. Jer na kraju, takav je život, treba se smijati i kad smo tužni iznutra, kaže redatelj Nicodemo.

Čini se da se i kazališna Stefania, koju je utjelovila Serena Ferraiulo, sjajno zabavlja, no u naletu melankolije otkriva da bonsai na prozoru predstavlja staru ljubav. Izolacija je prisiljava da ispriča priču o sebi, ali i o svima nama.

- Zašto pričati samo o virusu u izolaciji? Ipak je ovo priča iz naših života. Ljubav je uvijek evergrin, pa je bilo prirodno pričati o starim ljubavima. Bol iz života prije karantene i dalje je tu, nismo pobjegli od svojih osjećaja. Ovo je uloga koju svi razumiju, svi smo se barem jednom osjećali kao Stefania, ali željeli smo da se svi skupa smijemo takvim teškim trenucima, priča Serena Ferraiulo.

Sudeći prema reakcijama gledatelja, Serena i Giuseppe postigli su svoj cilj. No predstava nije bila jedini razlog za veselje – evo dojmova premijerne publike:

- Jako smo sretni što je počelo kazalište; nositi ove maskice pravi je doživljaj i napokon nakon toliko vremena smo se zabavili u kazalištu; Nicodemo je baš sjajno pogodio i tematiku; razveselio nas je, sjajno; Kratko, ali jako simpatično, izjavili su neki od gledatelja.

Izvedbe su napokon oživjele na kazališnoj pozornici. Samo ondje kazalište zaista živi, i može preživjeti.