"Nemoj postati lovina"

U sklopu obilježavanja Međunarodnog dana nestale djece, na inicijativu EUROPOL-a, pokrenuta je kampanja "Nemoj postati lovina", kojoj se, uz 23 europske zemlje, ove godine aktivno pridružila i hrvatska policija.

Kampanjom se nastoji educirati djecu i mlade, te njihove roditelje, o potencijalnim opasnostima svijeta interneta u kojem, lažnim predstavljanjem i drugim načinima vrbovanja predatori seksualno zlostavljaju i iskorištavaju djecu. Nestanak djeteta može se prijaviti na telefonski broj 116 000. Želja za pustolovinom i poznanstvima te problemi u obitelji najčešći su uzroci bijega od kuće.





- Najvažnije je zapravo stvarati odnos povjerenja i da recimo djete zna kada je u nekakvom problemu da se može može obratiti roditelju i skrbniku, a ne da se boji nekakve kazne pa da se iz tog razloga zaprave nestane i time se dovede u još veći rizik, istaknula je socijalna pedagoginja Centra za nestalu i zlostavljanu djecu u Osijeku Tena Zalović.

- Prošle godine 2019. zabilježeno je 1136 udaljenja iz instutucija, 325 udaljenja djece iz obiteljskih domova. Naravno, svako udaljenje se prijavljuje kao nestanak djetata. Većinom se ta djeca vraćaju, a trenutno se sada u ovom trenutku traga za 26 maloljetnika, naglasio je voditelj Centra za nestalu i zlostavljanu djecu u Osijeku Tomislav Ramljak koji je gostovao u Studiju 4.





Ramljak: Nijedno dijete neće pobjeći iz okruženja gdje je prihvaćeno, voljeno i sigurno

- Zbrinjavajuće je da od kada je uveden europski harmonizirani broj 116 000 stvari se ne mijenjaju. Mi i dalje ukazujemo svake godine na problem bijegova djece, ali se ne mijenja uzrok, odnosno okolnosti iz kojih ta djeca bježe.

- Najčešći uzrok su disfunkcionalne obitelji, djeca koja ili počine neko kazneno djelo ili svojim ponašanjem ukazuje na neke probleme u kojima odrasta. I kada to više ne može izdržati, pobjegne od kuće. Naravno, sljedeće što se dogodi je da je to dijete smješteno u dom za odgoj djece i mladeži. Tada se naravno nalazi u sasvim drugačijem okruženju, u kojem se ne snalazi, nije prilagođeno i naravno onda bježi od tamo. Čini mi se da je ustvari problem da se već dugo godina ne riješava sam uzrok, a to je da se treba više poraditi na okolnostima, odnosno mjestu gdje dijete odrasta jer nijedno dijete neće pobjeći iz okruženja gdje je prihvaćeno, voljeno i sigurno.

Statistike pokazuju da je u čak 8 slučajeva bijega nad djetetom počinjeno kazneno dijelo nad djetetom

- To je samo broj koji djeca priznaju. Pitanje je koliko ih je u strahu i neće priznati kroz što su sve prošli. I to je možda najveći problem na koji treba ukazati. Dijete u bijegu je u najvećem riziku da bude žrtva, da se nad njim počini kazneno djelo, a kako bi se održalo u bijegu mora počiniti kaznena djela krađe ili drugo. A najgori oblik je naravno da dijete postane žrtva trgovine ljudima.

Kako prevenirati bijeg djece?

- Smatram da svako dijete zaslužuje da ga se sasluša i da se vidi u čemu je problem. Naravno da su tu nekad i avanturizam i skitnja i različiti čimbenici. Međutim, odnos je ustvari taj koji je neupitan ako se izgrađuje i ako je dobar, da se dijete neće upustiti u to jer bez obzira koliko to nekad zabavno zvuči, djeca znaju da napustiti dom, prespavati na ulici, nije jednostavno i nije baš tako sigurno.