Zbog modernizacije nestaju međimurski konji

Na ergeli u Žabniku svoj dom je pronašlo osam autohtonih međimurskih kobila. Javna ustanova Međimurska priroda otkupila ih je prije pet godina od privatnih vlasnika i smjestila na idilični pašnjak uz rijeku Muru.

Rijetkost je i prava sreća vidjeti ove ljepotice u prirodnom okružju. Sestre Suzy i Senka znatiželjno poziraju pred objektivom kamere. Ipak su one ovdje na svom terenu zajedno sa svojih šest sustanarki, i kao takve nemaju problem sa šarmiranjem posjetitelja.

- Kobile ovdje i uspješno ispunjavaju svoju svrhu, odnosno one su tu nama  "kosilice" da se tako izrazim, i održavaju pašnjak u povoljnom stanju očuvanosti, kazao je Zoran Šardi, Javna ustanova Međimurska priroda.

O ovim se pitomim životinjama svakodnevno brine gospodin Branko Bogdan. Hrani ih tri puta dnevno. Svaka ima svoj karakter, objašnjava nam, i baš zato treba s njima oprezno.

Dvaput godišnje obrezuju im se kopita, a da bi im dlaka bila čista i uredna, redovito ih treba četkati. Nažalost, ova autohtona vrsta na pragu je izumiranja, s obzirom na to da je dolaskom mehanizacije izgubljena ekonomska isplativost uzgoja.

- Za neku usporednu, prije nekih stotinjak godina u Međimurju je bilo više od 11.000 konja. Ne znam točno jesu li svi bili međimurski konji, ali velika većina je. Danas ih ima 32, kaže Šardi.

I taj će se broj smanjivati ako se struka i resorne institucije ne odluče uhvatiti ukoštac s tom činjenicom.