Smiješak za sve malene u zagrebačkim bolnicama

Ima li išta ljepše od pomaganja drugim ljudima. Malo je onih koji čine baš to, svakodnevno, svoje slobodno vrijeme poklone najranjivijima, onima kojima je ta pomoć najpotrebnija, a već sedam godina, svaki dan rade to volonteri udruge 'Smiješak za sve' - kao tete ili stričeki pričalice.

U zagrebačkim bolnicama i Centru za rehabilitaciju Stančić čine to i u ovo vrijeme korona krize ali i preko društvenih mreža. U vremenu užurbanosti i otuđenosti davati sebe i svoje slobodno vrijeme potrebitima i najslabijima - najljepše je što čovjek može učiniti.
Smiješak za sve
- Ja uvijek kažem vrijeme možete smrviti na stotine načina. Možete ga provesti sjedeći pred televizorom, čitajući za sebe nešto, zdvajajući nad svojom sudbinom u konačnici. Dakle, imate, stotinu mogućnosti da izmrvite vrijeme, imate samo jednu mogućnost da date sebe nekome drugom i da to vrijeme korisno potrošite i ako tako postavite stvari uvijek ćete naći vremena. Malo razgrnete i idete po ono što treba, kaže predsjednica udruge ‘Smiješak za sve’ Marijana Jergović.

Sve je započelo njih nekoliko, kao tete i stričeki pričalice u bolnici Srebrnjak. Udruga danas ima 200 članova i prisutni su još na Rebru, u Vinogradskoj i Klaićevoj bolnici te Centru Stančić. Imali su nekoliko projekata - Danas sam tu za tebe, Čitam, dakle jesam, Volontiram, dakle jesam i mnoge druge, putem kojih promiču čitanje i volontiranje.



- Projekti žive kroz volontere. Udruge ne žive kroz volontere, udruge ne žive od novca koji dobije, udruge ne žive od predsjednika koji su na njihovim mjestima. Udruge žive od volontera koji su spremni zasukati rukave i raditi koliko god treba. Mi odemo u Stančić, mi čistimo okoliš, mi svašta radimo. Imamo korporativno volontiranje koje je razvijeno u poslovne analize iz perspektive Crvenkapice, tako da angažiramo firme koje s nama idu volontirati i u bolnice, u Stančić i u Laduć i na 'Dekici za snove'. Tako da stvarno promoviramo čisto volontiranje, dodaje Jergović.

Volonteri 365 dana, vikendom i blagdanima, s malim prijateljima

U normalnim okolnostima volonteri udruge svaku večer, 365 dana u godini, vikendom i blagdanima, provode sa svojim malim prijateljima. Čitanje promiču putem različitih projekata, osim u bolnicama, i u knjižarama te knjižnicama.

Slijepoj i slabovidnoj djeci priče su pričali putem glazbeno-scenskih nastupa, za što su njihove volonterke, studentice Muzičke akademije, dobile Rektorovu nagradu.

- Imamo projekt koji nažalost ove godine neće ići, a to je 'Dekica za snove'. To je projekt u kojem čitamo na zelenim površinama grada Zagreba. Prošle godine je bilo preko 900 djece. Imamo baš dekice koje su za to osmišljene. Dakle, uzmemo u danu dva sata u sklopu programa 'Hrvatska volontira' i čitamo s djecom osnovnih, srednjih škola i vrtića, priča predsjednica udruge.

Ideja za rad i pomaganje potrebitima im ne nedostaje, pa ni u koronakrizi. Priče za laku noć njihova je publika mogla pratiti na društvenim mrežama, a 9. travnja počeli su s projektom ‘Trla baba dlan da joj prođe dan’.

- Ideja je zapravo da se okupimo tu, razdvojeni na 2 metra. U početku smo krenuli i kuhati i pripremati vrlo jednostavna jela. Tako je do sada u našoj kuhinji pripremljeno dosta zanimljivih jela s raznih kontinenata, iz raznih država pritom smo čitali zanimljivosti, aforizme, čitali smo isječke iz dječje literature. Nadam se da su se svi dobro zabavili, ističe  Ana Konta, volonterka udruge ‘Smiješak za sve’.



Udruga nema zaposlenih niti imaju prostor za rad. Organizirali su koncert ‘Uz nas niste sami’, kao i kampanju grupnog financiranja kako bi opremili centar s prenoćištem za volontere koji pomažu štićenicima Centra za rehabilitaciju Stančić.

Nerijetko im se u aktivnostima pridruže i poznate osobe, posebno glumci iz kazališta ‘Komedija’ i ‘Gavella’, a njihova je volonterka i naša kolegica - redateljica u Dramskom programu Hrvatskoga radija Stephanie Jamnicky.

Društvo je prepoznalo njihov rad: predsjednica Udruge Marijana Jergović dobitnica je volonterskog Oskara, lani su dobili državnu nagradu, a ove su godine ponijeli nagradu Ponos Hrvatske. Njima je ipak najveća nagrada vrijeme provedeno u čitanju i druženju s onima koji ih najviše trebaju.