Kazališna predstava koja je nastala na internetu

Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu, u suradnji s Umjetničkom organizacijom Gllugl pokrenulo je virtualni autorski projekt pod nazivom ‘Lica u izolaciji’. Dvanaestero glumaca iz kazališnog ansambla i slobodnih umjetnika kreiralo je predstavu putem interneta čija je premijera izvedena - virtualno.

Dvojica glumaca - Filip i Nikša Eldan kroz prostor varaždinskog kazališta - vode publiku i povezuju je s drugim glumcima, koji pak svoje uloge igraju iz vlastitih prostora. Najnovija je predstava autorski projekt dvojice glumaca.

- U ovim vremenima kad su, nažalost, kazališta doživjela veliki šok jer nisu mogla raditi zbog koronavirusa, kad su se umjetnici našli u vrlo teškoj situaciji, nama je bio cilj da kroz ovaj projekt kazalište održimo u žiži, u vrevi, i da pokažemo koliko je bitno, kaže Filip Eldan.

- Krenuli smo od pretpostavke da, ukoliko su glumci doma, znači u svojim stanovima, u svojim privatnim životima, onda su i njihove uloge i njihovi likovi koje nose isto tako zarobljeni skupa s njima. I onda smo tražili put kako da dopremo do njih i njihovih uloga, koji su svi negdje u nekom čudnom prostoru - eteru i moramo ih dobiti negdje, dodaje Nikša Eldan.

Damir Chytil za kamerom, poput trećeg glumca dinamizira izvedbu putujući od glumca do glumca, među kojima je i glumica Hana Hegedušić:

- U projektu 'Lica u izolaciji' mi je dodijeljena uloga lady Macbeth, što je jedna izazovna i velika uloga. Jako mi se sviđa zato što imam jako malo teksta i jako male prizore, ističe Hana Hegedušić.

Glumica Ivana Zanjko predstavlja nam, pak, svoj lik Sonje iz Čehovljevog 'Ujaka Vanje': To je prizor iz seoskog života pa donekle je to bila moja seoska idila privatna koja je bila pomiješana sa Sonjinom ruskom. Tako da, u tom smislu, mi je bilo zanimljivo vidjeti neki spoj njenog vremena s mojim današnjim i te vrste izolacije s ovom vrstom izolacije koja je nikad nedoživljena do danas, vrste nemogućnosti odluke s vrstom nemogućnosti kretanja, nabraja Ivana Zanjko.

Za sve to trebalo je pronaći jedinstven način - kako zajedno raditi, uspostaviti glumačke odnose, probe te predstavu koja će biti, koliko god je to moguće - kazališna, iako su fizički izvan njega, kod kuće, za računalima.

- To je medij na koji mi nismo kao kazališni ljudi navikli, recimo mi koji smo snimali serije, filmove, ali opet je to nekako drugačije jer si ti sad doma i onda se snimaš u svoj laptop ili i-pad ili mobitel. Dajem sve od sebe da to bude što bolje i glumim s partnerom koji je potpuno udaljen, preko ekrana, što mi je bilo prvi puta u životu. Dakle, osjećam se kao neki pionir, kao Lady Machbet, ali pionirka, napominje Hana Hegedušić.

- Strašno je zanimljivo što ta izolacija čovjeku donese na nekakvoj individualnoj razini, a onda i na kreativnoj razini: koliko u toj izolaciji postaješ kreativniji, makar to zvuči malo začudno, ali jesi; i koliko rješenja ti se nameće kad valjda nisi toliko bombardiran bukom i strkom i jurnjavom, nadovezuje se Ivana Zanjko.

Nikša Eldan, pak, zaključuje da će biti vrlo interesantno vidjeti život te virtualne predstave poslije: Vidjet ćemo hoće li se preseliti na daske ili će ostati takva. To će ovisiti o publici i vidjet ćemo prihvaća li publika takav način ili ne, ili će im baš biti i dalje interesantno to gledati u ovom mediju, kaže Nikša Eldan.

Nastala iz kreativne žeđi glumaca u sputavajućim okolnostima, ‘Lica u izolaciji’, nakon virtualne premijere uživo zasigurno će osvježiti kazališnu komunikaciju, ali i podsjetiti da nema ljepšega od izravne čarolije i mirisa dasaka koje život znače.