14. lipnja 1890. - Rođen Ljubo Babić

Na današnji dan 1890. godine u Jastrebarskom je rođen jedan od pravih enciklopedijskih veličina hrvatske povijesti umjetnosti, svestran stručnjak, povjesničar umjetnosti, teoretičar, istraživač i slikar Ljubo Babić. Umro je 14. svibnja 1974. u Zagrebu.

Svoje umjetničko obrazovanje počinje u Zagrebu na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetnički obrt, a nastavlja, kao i većina mladih budućih hrvatskih stvaralaca, na münchenskoj Akademiji. Predavanja iz povijesti umjetnosti, tečaj anatomije i upoznavanje sa scenografijom u Kunstlertheatru osigurali su Babiću svu širinu obrazovanja koja će mu nakon povratka u Zagreb omogućiti da otvori Modernu slikarsku školu u vlastitom atelijeru te održava predavanja na školi na kojoj je i počeo svoje likovno obrazovanje, na budućoj zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. 

Odlike Babićeva slikarstva su suprotstavljena obilježja glasovite zagrebačke škole i simbolizma. Susret s Meštrovićem i djelovanje u krugu skupine Medulić, Babića će usmjeriti prema nacionalnoj angažiranosti i pripadajućoj ikonografiji. Tek će slutnje rata i osjećanje vremena nakon povratka u Zagreb u njemu probuditi osobnu vrstu slikarske ekspresije, prema kojoj ga i danas prepoznajemo u krajoliku, portretu i mrtvoj prirodi, u rasvijetljenoj paleti i čvrstoj, gotovo kiparskoj formi ostvarenoj bogatom svjetlošću i sjenama. Mnogobrojni krajolici zagrebačke okolice, Like, Dalmacije, portreti seljaka i studije narodnih nošnji rezultat su Babićeva traganja za nacionalnim izrazom, za kulturnim i duhovnim posebnostima, koji su bili motivi i njegove samostalne izložbe 1938. godine u Zagrebu te nastupa na venecijanskom Biennalu.

Ljubo Babić jedan je od pokretača Hrvatskoga proljetnog salona, Nezavisne grupe hrvatskih umjetnika, a zajedno s Becićem i Mišeom 1929. osniva grupu trojice, poslije grupu hrvatskih umjetnika.

Prvi postav Moderne galerije, organiziranje izložbe suvremene francuske i njemačke umjetnosti u Zagrebu, postav izložbe srednjovjekovne umjetnosti Jugoslavije u Parizu 1950., postavi brojnih muzeja i galerija, među kojima i Strossmayerove galerije u Zagrebu 1947., samo su neki od golemih Babićevih umjetničkih projekata u kojima je sublimirao svoje umjetničko znanje, ali i profil univerzalnog poznavatelja kulturnih prilika u nas i u Europi.

Ljubo Babić bio je i osnivač prvoga lutkarskog kazališta u Zagrebu. Tijekom gotovo tri desetljeća svojim kazališnim scenografijama ostavio je trajni biljeg u mnogobrojnim inventivnim inscenacijama Krležinih i Shakespeareovih djela, u suradnji s Brankom Gavellom