14. lipnja 1907. - Žene dobile pravo glasa u Norveškoj

Moderni koncept demokracije nezamisliv je bez ravnopravnost muškaraca i žena na biralištima. No, borba za žensko pravo glasa i općenito njihovu emancipaciju u javnom životu, bila je mučna i dugotrajna.

U 19. stoljeću Amerikanke svojim glasnim zahtjevima postaju uzor Europljankama koje se okupljaju u sufražetski pokret predvođen Engleskinjom Emmeline Pankhurst, poznatom po burnim prosvjedima i više uhićenja. Pravo glasa prve su u Europi ostvarile Finkinje 1906., a 14. lipnja 1907. djelomično pravo glasa i Norvežanke.

Pristup glasovanju valjalo je platiti čak 400 kruna. Norvežankama je u borbi pomogao i glasoviti Henrik Ibsen koji se u svojim dramama bavio pravima i problemima žena te prosvjedovao protiv njihova podređenog položaja. Tako su pravo da biraju i da budu birane ostvarile 1917. Tijekom Prvoga i Drugoga svjetskog rata ostvarena je puna emancipacija Europljanki, dobile su veća civilna prava i postale sve zastupljenije u javnom i političkom životu.

Veliku potporu sufražetskom pokretu dali su Ujedinjeni narodi Deklaracijom o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena 1979. Nakon Skandinavije, pravo glasa ostvarile su i žene u drugim europskim zemljama, a na hrvatskim prostorima tek 1945. Zanimljivo, u Švicarskoj su žene dobile pravo glasa '70-ih godina prošloga stoljeća, a u Vatikanu nemaju to pravo. Jedini izbori su konklave na kojima sudjeluju isključivo kardinali. Dok su u Europi prema ustavima i međunarodnom pravu, prava žena postala nedjeljiv dio ljudskih prava, u nekim zemljama svijeta realnost je drukčija. Ženama se uskraćuje pravo na školovanje, zdravstvena zaštita, pa i pravo glasa, te se primjenjuju oštre kazne za prekršitelje.