Utopistička potreba za migracijom duha

Kako životinje, ljudi i okoliš doživljavaju protok vremena? Što danas znači biti slobodan? Kakva nam se budućnost sprema? Na ta pitanja likovno odgovara slikarica Gorana Težak, koja je virtualno izložila ciklus ‘Nokturno’.

Gorana Težak bila je u Leipzigu na umjetničkoj rezidenciji kada se zbog pandemije morala vratiti u Hrvatsku. Nekoliko mjeseci socijalne izolacije provela je u rodnoj Puli. Tako je, umjesto u Galeriji ‘Idealni grad’ u Susedgradu, izložbu ‘Nokturno’ održala virtualno.

- Ciklus slika ‘Nokturno’ nastao je u protekle dvije godine i tematski bih ga opisala kao utopističku, pomalo nadrealnu potrebu za migracijom duha, kaže Gorana.

Umjetnica spaja crtačku i slikarsku tehniku - realističan, akromatski, rafiniran crtež u tušu i bogat nanos boje na granici s apstrakcijom.

- Slučajno sam napravila jednu sliku u toj kombinaciji i isprva mi je bila čudna pa mi se počela sviđati i onda sam u tom spoju prepoznala poligon u kojem bih mogla razviti svoj umjetnički kozmos, dodaje Gorana.

Slike Gorane Težak često su angažirane. Dio su njezina umjetničkog kozmosa kontrasti prošlosti i budućnosti, sloboda i barijera. Napuštena ruralna arhitektura i jeleni smješteni u distopijski krajolik budućnosti samo su neki od motiva njezinih slika.

- Većina njih je jako distopijska, jednostavno naš odraz prema svijetu, odnosno odraz čovjeka što je napravio ovom svijetu, ovoj zemlji, našem domu u kojem obitavamo, poručuje Gorana Težak.

Bijeg od pesimizma umjetnica nalazi u prirodi. Kao na slici posvećenoj autobusu Fairbanks 142 i avanturističkom duhu Chrisa McCandlessa, povratak prirodi znači - apsolutnu slobodu.